Budnost - Awareness: Inner Alchemy

Svjestan Život je jedino vrijedan da se Živi

2010-08-04T10:32:00.001+02:00

U jednom momentu Živjeti Svjesno dobija sasvim drugačije značenje, dublje u odnosu na ono što je bilo prije toga. I tada shvatite da bez obzira koliko ste do sada naučili i koliko znate, to je bilo samo još jedno nesvjesno zatvaranje, samodefinisanje, pokušaj da se definišite na načine koje činite u tom trenutku.

Sve što ste govorili dobije neko dublje značenje i počne da se ispoljava nekim drugačijim vibracijama. Počinjete da shvaćate da NIKOM nije oduzeta mogućnost za samorazvoj, da je to samo njegova odluka i da na ovom svijetu ima mnoštvo znakova i onih koji ukazuju Put, i da vi više ne možete biti dio tog znakovlja i ukazivanja. Te da je vrijeme da i to odbacite.

Možda će to izazvati neke malene otpore u vama, neka žaljenja, možda će to prizvati sjećanja na ugodna druženja, priče, filozofije, ali ... to nije to. Žudnja za ispunjenjem Obećanja koje ste Sebi dali mnogo je jača. I više nema vremena da se čeka.

Sve što radite ako je prožeto Svijesnošću Sebe, kao osnovnom cijelog Života Univerzuma, je ono što vas vodi Oslobođenju. Problem nastaje kada riječi "Oslobođenje" nakačimo značenja koja ni ne poznajemo, a koja ona ni nema.

Značenje te riječi je prosto kao što je i ona sama. O Sloboditi Se.

Čega?

Zamišljene slike života koji živimo, slike o sebi koju imamo, slike o svijetu koju obnavljamo svakim trenutkom. I ne samo sliku o svijetu, već i sliku života i nas samih. Svaki trenutak odabiramo živjeti u robstvu.

Kažem: svaki trenutak. Jer čak i onda kada Radite na Sebi vi samo odabirate jedan oblik u kojem se potvrđujete. Ali ovo ne znači da sada treba da dignete ruke od Rada, ili bilo kojeg oblika Spiritualnosti, već da proučite sve što Radite, bez obzira koji autoritet vam rekao da je to dobro, potrebno ili šta već.

Na kraju, ako želite da se Oslobodite, moraćete odbaciti i sam Rad, i sam autoritet, a nimalo ne grešim kada kažem da ćete morati odbaciti i samog Sebe, Univerzum, Boga, Svrhu ili kako želite da to nazovete.

Osloboditi se nečega znači Živjeti svoju Prirodu. A vaša Priroda nije ništa od onoga što percepirate očima, čujete ušima, dodirujete kožom, mirišete njuhom, okušavate okusom. Prag između vas i vaše Istinske Prirode je upravo JA koje to sve doživljava.

Ni ono nije stvarno i ono je samo produkt Ispoljenja, ali je mnogo stvarnije od bilo čega što percepirate bilo kojim čulom, mnogo stvarnije od bilo kojeg tijela koje imate.

Ta Ja Svijest koja stoji u pozadini svakog i jednog jedinog Utiska, koji traje manje od stotinke sekunde, jeste Prag preko kojeg morate na kraju prekoračiti i Osloboditi se čak i te Ja Svijesti.

Vi čak niste ni stanje, jer i stanje je samo način ispoljenja Prirode. Ni famozno "Ja Jesam" jer i ono je samo drugi naziv na duboki osjećaj Ja Svijesti.

Ne postoji Stanje Svijesti koje je vaša Isinska Priroda. Stanje je samo osnova ispljenja ograničenog Sopstva. Granica u čijim se okvirima ispoljava svaki dio nas, svaki dio Univerzuma. Stoga i ono niste vi.

U momentu kada odlučite da živite Svjesno, same Sebe, desiće se određena reakcija Stvarnosti oko vas. Koja će vam ponekad činiti se kao neki ispit, iskušenje, ali to je samo jedno tumačenje filtera Uma koje još uvijek podržavamo, kojem dajemo snagu.

Jer kada odlučimo da živimo Svjesno, Sebe, ono što Jesmo (što god vam sada to značilo), još uvijek nismo naučili što to znači. Takva Odluka prizilazi iz situacionog pritiska oko vas i vašeg unutrašnjeg pritiska.

Možemo sada da to sve pojašnjavamo raznim metodama i ideologijama, konceptima i idejama, ali sve to su samo različite metode, ideologije, koncepti i ideje, i nikakve pretjerane koristi od njih.

Ako je vaša odluka Istinska, i ako ste stvarno odlučili živjeti Sebe, tj. Živjeti Život koji Jeste i koji nema nikakvo ograničenje sem prividne opne u kojoj je smješteno sve s čim ste poistovjećeni, onda morate shvatiti da svi sistemi služe samo da vam daju određeni osjećaj sigurnosti koji vam je još uvijek potreban kako biste naučili da pustite to Sebe da Živi. Ako se za njih uhvatite kao "pijan plota" bojim se da samo odgađate svoju odluku na neko neodređeno vrijeme dok ne shvatite da je to također samo ograda koju oko sebe gradite jer se bojite da budete protočni, otvoreni, slobodni (iako još ne znate što to znači).

Ali, iako još uvijek ne znate što to znači, nećete ni saznati ako ne učinite korak ka tome.

No, prvi korak je shvatiti ovo što sam napisao.

Ako ne vidim svoje ograničenje, kako znam da sam ograničen njime?

Kada krene Predavanje Životu (iako imamo dojam da je to nešto izvan nas samih) kreće serija djelovanja Životne Sile u našem pravcu koji možemo protumačiti na razne načine, ali baš ta serija Životne Sile, ta Kalii koja uništava sve ispred nas, pretvara nam "život" u noćnu moru, jeste Milost Života koji nam ukazuje na naša ograničenja, strahove, ideje koje smo ugradili u sliku o sebi i svom duhovnom radu i koja ima cilj, ne uništenje jer uništiti se ne može ono što je Živo, samo smrtno može biti uništeno, koja nam ukazuje na blokove, strahove, bojazni koje još postoje i kojih se moramo osloboditi.

A kako ćemo se Osloboditi nečega ako se toga čvrsto držimo s mišlju da smo to mi?

Teško.

Sjećam se jednog Majstora koji je odgovorio na pitanje jednog Učenika koji ga je pitao što bi nam to on dao da može da nam da. Ovaj je odgovorio: "Neustrašivost. To je jedino što vam je potrebno."

Savršen odgovor.

Ali ta Neustrašivot nije suprotnost od Strašivosti i Straha. Ona nije nešto što ćemo izgraditi imitacijom Hrabrosti i Neustrašivosti na temeljima Straha i kukavičluka.

Ona je transcedencija. A transcedencija znači prevazilaženje nečega pomoću Razumijevanja. A Razumijevanje je direktno srazmjerno Biću ili Svjesti koju "imate", tj. Svjesnosti samog Sebe. A Svjesnost samog Sebe započinje korak i Odlukom da Živite Svjesno Život koji Jeste. A ta Odluka započinje uviđanjem robstva u kojem ste sebe zatvorili, i shvatanjem da ste vi Odgovorni za Život koji ubijate. A Odgovornost je razumijevanje da niko vam nije nametnuo bilo šta od onoga što vi niste NESVJESNO prihvatili i krenuli da živite njihova pravila i ideje.

I tako dolazimo do početka interesovanja za nečim što zovemo Oslobođenje. A ono započinje trenutkom kada sve ovo shvatimo, doživimo i Odlučimo da Živimo Svjesno.

Živjeti Svjesno nije teško, teško je vaćati se Odluci da Živimo Svjesno, jer zbog čestih i jakih Identifikacija stalno zaboravljamo Odluku koju smo donijeli.

No, baš stalnim vraćanjem na Odluku koju smo donijeli, razvijamo Volju, koja vremenom preuzima ulogu vodića i vodi nas Cilju koji smo postavili i finalnom Razumijevanju da nikada nismo ni bili zarobljeni, da nikada nismo ni mogli biti zarobljeni jer Život može uzeti uloge i igre i "zaigrati" se, ali ne može se zarobiti.

No, Put do toga nazivamo raznim imenima, Spiritualnim, religioznim, Radom ili kako već. Nebitno.

U jednom momentu Život nas stavi u ulogu Vodiča nekim drugim oblicima Života i mi igramo ulogu, palčajući cijenu svog Oslobođenja. To svako igra na svoj način sa shvatanjem da ne postoji samostalno biće odvojeno od Cjeline i da Cjelina kroz njega ispoljava saznanja koja ima drugim Oblicima, naizgled, "ispod sebe". Tj. onima koji sada prolaze koracima kojim ste vi nekada prolazili. Nekada te ljude prepoznajemo kao Majstore, nekada kao ljude sa iskustvom i nebitno kako ih prepoznajemo jer ni jedno od tim imena nije bitno i nešto pretjerano značajno.

I to traje neko vrijeme, dok to Biće, ne osjeti da je vrijeme da ide dalje. Da se upusti u igru koja je mnogo dublja i tada mora da ide svojim Putem. Ali dao vam je način ali ne može da vam da svoje Razumijevanje i Slobodu koju ima. To je naš Put, naša Odluka, Suočavanje.

Ili osjećate da se više ne možete ugraditi u uska gledišta oko vas, uloge koje ste do jučer igrali i shvatate da morate da ih se Oslobodite.

Nekada se Oslobođenje dešava trenutno, iako je to rijetko. Malo je ljudi koji su došli ovdje samo da bi se finalno Oslobodili, i obično takve ljude pamtimo kao vrhunske Majstore.
Mi ostali moramo korak po korak. A možda i ne moramo.

No, moramo stajati iza onog što smo sebi rekli, ako želimo bilo šta da učinimo. Ako smo rekli da želimo Živjeti Svjesno same Sebe, onda to tako mora biti. To je Put, to je način koji smo izabrali.

A taj način, puno puta, znači odbaciti sve što nije vaše.

Nijedan Put koji sljedite nije vaš. Ali da bi došlo do tog trenutka Razumijevanja, morate ići Stazom koja nije vaša.

Dok ne postanete Doktor i ne krenete da radite onako kako osjećate, morate se školovati načinom koji je za to propisan. Tada ćete imati određenu Slobodu da radite na taj način ili da smislite neki svoj, koji dolazi duboko iz vas.

Isti slučaj je i sa Putem.

Idete tuđim Putem, sljedite principe, pravila i onda ih odbacite. Krenete sa Radom. I ako je Rad ispunio svoju srhu, tada ćete i njega odbaciti. I tek tada, doćićete do onoga što ste nekad davno odlučili: Živjeti Samog Sebe.

Zahvalno se okrenuti i pozdraviti se sa svim koje znate, sa svim Majstorima, Učenjima, Učenicima, idejama, ideologijama, konceptima i slično.

Reći im sa Punim Srcem: HVALA.

I otići svojom Stazom, kud god vas ona vodila.

Dragi moji, došlo je da idem svojom Stazom, kud god ona vodila.

Hetio sam otići bez pozdrava, osjetio sam da to mogu i da je to možda najbolje.

No, u tom momentu kada sam to osjetio, osjetio sam i da mogu i ovo i da je i ovo u redu.

Stoga moj zadnji tekst, Vama, koji god da jeste, s kojim god ciljem bili ovdje.

Ja sam završio što sam trebao da završim. I moram da idem dalje svojim Putem.

Znam da ćemo se sresti, možda vidjeti, ili šta već.

Ako tako treba da bude, biće.

Ovdje ima mnoštvo tekstova i neću ih brisati.

Ostaju vam da ih čitate kada trebate, nađete snagu, podršku, novu informaciju.

Koristite ih, ali nemojte biti ISKORIŠTENI od njih.

Ni ja, ni bilo ko, nije vredan da ga sljedite, sem samih Sebe.

Oslobodite se na kraju svih Bhairava, Oshoa, Nisargadatta, Tolle-a, bez obzira ko su oni.

U najdubljoj Istini, samo vi postojite.

Nema nikog drugog do Ja Jesam sam Život.

Kada uđete u Sebe, i osjetite to Sebe, shvaćate da NIKOG nema do vas samih. I da ste jedino prema TO-me, odgovorni jer ste TO vi.

HVALA na druženju i

Zbogom.

Samodefinisanje i Identifikacija u odnosu na Ezoterična Učenja

2010-07-24T12:44:00.001+02:00

Kako se dešava taj proces Oslobođenja od Identifikacija i Samodefinicija primjećujemo ono što ma Učenja govore da ništa nije do naše volje, da mi nemamo volju, da nam se sve dešava, da ne možemo da djelujemo i slično.

Ono što nam javno ne govore jeste da NIKADA nećemo ni moći da djelujemo. Laž je da čovjek koji je Budan djeluje. Jer čovjek koji je Budan zna svoje Biće i zna da ono ne može da djeluje. Da djelovanje uzrokuju određene Sile i Zakoni ili drugim riječima, da je djelovanje proces Prakrti ili Shakti kako to govori Tantra.

Jer Istinsko Biće čovjeka nije u mogućnosti da djeluje, ali tu postoji ogromna razlika.

Naše Biće jeste stanje Svijesti koja prethodi svakom procesu bez kojeg niti jedan proces ne može da se ispolji.

Ako se čovjek učvrstio u Samoposmatranju i Introspekciji, do sada je morao vidjeti da sve što radi i što živi jeste Samodefinisanje pomoću kojeg mu cijeli svijet izvan njega i svijetu unutar njega služi definisanju samog sebe. Kroz te definicije on stvara Sliku o sebi koju podržava, gradi, uništava dijelove koji mu više nisu koristni ili uništava dijelove za koje je primjetio da nije održiva u Slici drugih o njemu.

Cijela Kreacija upravu služi, s jedne strane, samodefinisanju Kreacije. Čovjek je dio tog Evolutivnog procesa i normalno je da se sama Kreacija kroz njega ispoljava.

Upravo je Samodefinisanje jedan od jačih oblika Identifikacije koji 24/7 djeluje u nama i koji radi na, da tako kažem, frekvencijama koje mi uopšte ne primjećujemo.

Potrebno je mnogo dana i godina Samoposmatranja kako bi čovjek počeo da se suočava sa Samodefinisanjem te da uopšte može primjetiti te suptilne oblike Samodefinisanja koji se odvijaju u pozadini cijelog našeg života.

Unutar Rada, naročito na početku, je bitno da čovjek nađe neke jače oblike Identifikacije koje možemo nazvati Samodefinisanjem. Svaka navika, mehanizam, ideja, ideologija i šta sve ne upravo je Samodefinisanje.

Sve nauke, počev od religiozno-duhovnih, pa preko svakodnevnih nauka i filozofija sluše Samodefiniciji čovjeka. Tehnologija nije izuzeta od toga.

Dok pišem, dok vi čitate, preko našeg življenja sve služi našem Samodefinisanju.

Iako nam Psihologija govori kako "niko ne može biti Samodefinisan cijelo vrijeme" ona kao da ne primjećuje, jer zanemaruje mnoge aspekte čovjeka, da je Samodefinisanje proces koji mi živimo i koji započinje mnogo dublje nego što ona (Psihologija) može da primjeti. Sam život, kao proces, jeste oblik Samodefinisanja.

Uzrok Samodefinisanja leži, najblaže rečeno, u osnovi čovjeka i njegovog Uma, a to je u njegovoj Ja Svijesti. I ona je proces Samodefinicije.

I svako ko je dotakao tu Svijest a nije primjetio kako se ona dalje razvija u procesu Evolucije nije ništa napravio.

Mnogi misle da je ta Ja Svijest Oslobođenje, što je generalno pogrešan stav i pokazuje da onaj koji je to tako primjetio nije baš daleko stigao i da ne razumije masu stvari na koje se oslanja njegovo "znanje".

Ja Svijest jeste takođe oblik Samodefinisanja u kojem leži početak procesa koji mi možemo da pratimo. Taj proces kojim se Ja Svijest ispoljava jeste duboki proces Identifikacije, ili Samodefinisanja, iz kojeg počinje da se razvijaju ostali oblici Samodefinisanja i Identifikacija.

Iako Rad govori o tome, u svojoj dubljoj razini, on se služi tim oblikom Samodefinisanja jer to je jedan Koncept koji služi odbacivanju površinskih Identifikacija i Samodefinicija kod Učenika, te ga oslobađa "viška" Identifikacija.

Kroz taj proces oslobođenja od Identifikacija i Samodefinisanja čovjek ulazi u proces Kristalizacije Ja Svijesti koji preuzima aktivnu ulogu u njegovom životu, aktivni Centar Gravitacije, koji mu, na neki način, diktira njegov daljnji život a čiji je cilj oslobođenje od Identifikacija i Samoefinicija.

Primjetili ste da mi ništa ne "razumijemo" ako nemamo definiciju za nešto. I taj proces Definisanja Svijeta i nas samih počinje u ranom djetinjstu dok dijete upoznaje Svijet i samog Sebe. Ono traži, imitirajući život oko njega, da mu se tačno definišu procesi kroz koje prolazi, da mu se definiše svijet oko njega. I ponekad to Definisanje Svijeta oko njega predstavlja problem i roditeljima i autoritetima oko njega.

No, u tom procesu, onaj koji je sklon da proučava život oko sebe, može primjetiti proces koji se dešava i pomoću tog procesa može, da na principu Ogledala, sagleda i svoje oblike Samodefinisanja njega samog i svijeta oko njega.

To mu na neki način olakšava potragu i učenje.

Ne treba zaboraviti jednu činjenicu, koja je toliko suptilna da je ni ne primjećujemo, a to je da smo mi i u samoj potrazi za našim Identifikacijama identifikovani sa osnovnim stanjem Identifikacije, a to je Ja.

Sama Identifikacija i Samodefinicija nastaje duboko u nama i našem osjećaju Ja iz kojeg i krećemo u svijet oko nas i njegovo proučavanje te nalaženje samog sebe (što god to vam sada znači) u tom istom svijetu.

Zbog toga Ezoterična učenja govore da je i samo rođenje Identifikacija na neki način.

Jer da nije bilo Identifikacije ne bi bilo ni rođenja.

Tako dolazimo do činjenice da je sam naš osjećaj, duboki osjećaj da Jesmo, osjećaj Identifikacije.

Ali pošto sa Umom ne možemo prići dalje, ono što nam ostaje jeste da osvjestimo taj duboki osjećaj Jastva, ili Ograničenog Sopstva koji stoji u pozadini svake naše misli, emocije ili uslovno govoreći djela.

Jer Istinsko Biće čovjeka nije u mogućnosti da djeluje, ali tu postoji ogromna razlika.

Naše Biće jeste stanje Svijesti koja prethodi svakom procesu bez kojeg niti jedan proces ne može da se ispolji.

Shakti ili Prakrti nije u mogućnosti da djeluje ako nema pozadinske Svijesti, ili našeg Istinskog Bića ili Shive ili Svijesti koja omogućava bilo kakvo djelovanje.

Ta Svijest je u svom procesu, kod Uspavanog Čovjeka, duboko poistovjećenja sa procesima djelovanja Zakona i Sila, ili Shakti, i sam proces Rada viših oblika Spiritualnosti jeste upravo proces pomoću kojeg čovjek spoznaje svoju osnovu, tj. spoznaje samog sebe, Svijest, Brahmana, ili uslovno govoreći Ja Svijest, pomoću kojeg obrće proces u svoju korist, tj. više ne "hrani" procese Prakrti s kojima je poistovjećen u svom Neznanju te se kroz njih Identifikuje i Samodefiniše.

Svako učenje u svom najvišem obliku ima ovo Znanje i ono o tome govori. No, ona malo mudrija učenja takođe znaju da čovjeku koji je duboko Identifikovan sa procesima Evolucije nije moguće ovo reći, jer on to ne može da razumije. Stoga Učenje prilazi čovjeku na neke od načina koji liče na laž, jer samo laž čovjek može da razumije u svom trenutnom stanju nesvjesti.

Rad čovjeku prilazi sa nekim idejama, da ih sada ne nabrajam jer to radim već godinama, i nudi mu neka riješenja koja on mora dostići u svom putu Samospoznaje. No, te ideje su takođe laž, jer kada ih čovjek prođe, on shvata same te ideje i procese, ali i shvata i zašto mu je to tako moralo biti prezentovano.

Čovjeku koji je Identifikovan sa idejama o sebi ne možete reći da on nije ta ideja. Ali mu možete predočiti neke činjenice o njemu samom i tražiti da on uvidi kako je Identifikovan i kako se kroz taj proces Samodefiniše. Tada on kreće u potragu za svojim Istinskim Identititeom kroz razne motive i ciljeve.

Iako su i ti motivi i ciljevi naobičnija laž, on ih mora u svom procesu odraditi jer upravo je pomoću njih i ušao u Identifikacije i Samodefinisanja koja ima i kojima robuje.

Problem nastaje u trenutku kada čovjek krene da se ponovo Identifikuje i Samodefiniše, ali sada sa idejama Rada ili Religije ili Spiritualnosti. On nije ništa napravio samo je zamjenio Sliku koju ima. Ali ova slika je mnogo opasnija i mnogo gora od, da tako kažem, običnih Identifikacija i Samodefinicija. Jer ova slika je nastala na laži koje su mu servirane a govore o Slobodi, Oslobođenju, moći da djeluje i slično.

Iako je ovo laž, ne mogu reći da nije korisna laž, te da je to 100 % laž.

Ovdje ima istine, ali ta Istina ne može se razumjeti sa procesima i Umom koji sada imamo. Već ona traži duboke spoznaje o Samom Sebi u kojima čovjek uviđa da je bilo šta, što nije njegovo Istinsko Biće, zatvor, Identifikacija, Samodefinisanje.

Momenti u kojima čovjek počinje percepirati nešto što do sada nije percepirao, što do sada nije primjetio, i što dolazi nak odbacivanja grubljih procesa Identifikacije i Samodefinisanja, mu pružaju odgovore na pitanja koja ima, omogućavaju mu da se Oslobodi čak i samog Učenja, Učitelja, ideja i ideologija pomoću kojih je došao do Znanja o Sebi, jer naposljetku to je takođe samo jedna Identifikacija i Samodefinicija, ali za razliko od ostalih ona nas razbuđuje.

Tada on svhata da ni tada ne može da djeluje te da djelovanje nije njegova Priroda, ali jeste ispoljenje njegove Prirode koja se ispoljava u ovom Kreaciji putem procesa Identifikacija, upravo tog procesa koji ga je zarobio, ali to on tada više ne vidi kao zarobljavanje jer sada Zna da on sam nije proces Evolucije upravo onoliko koliko i jeste taj sam proces.

Taj paradoks je jedan od najvećih parodoksa i sve dok se on ne razumije cijelim svojim Bićem bilo kakvo Intelektualno znanje i informacije ne mogu mu pomoći da ga razumije, sem da mu osiguraju sljedeću Identifikaciju koja je mnogo oslobođenija od onih kojima sada robuje.

Iako je sada na pragu Oslobođenja, čovjek još uvijek ima Identifikacija i Samodefinicije, ali one više nisu jake niti ga mogu zarobiti da zaboravi samog Sebe. On kroz te Identifikacije ide suptilno, sa stalnim Znanjem/Osjećanjem što on Jeste. Tada to čovjeka percepiramo kao nekog ko je Budan, ko Zna, ko je spoznao Sebe i slično.

Upravo kroz isti proces Identifikacije i Samodefinicije, samo na obrnut način on se Oslobodio i sada može da KORISTI te procese. Ali sa velikom razlikom, ON NJIH KORISTI, ne oni njega.

Duboko je Znanje kada čovjek primjeti da iako je Kompaktan, Cjelovit, Autentičan, Budan ili šta već on ne može da djeluje, jer to nije njegova priroda. Ali na ovom nivou na kojem se nalazimo on ima mogućnost Izbora, jer je Slobodan od procesa. No, Istinska Sloboda i Oslobođenost nije realizovana sve dok se on potpuno ne sjedini sa samim Sobom.

Zbog toga mnogi vrhunski Majstori zadržavaju neke oblike Identifikacije i Samodefinisanja, jer ne bi mogli drugačije da ostanu na ovom nivou koji više ne može da ispolji njihovu Prirodu koja je postala Suptilna i koja ne može da svojim Vibracijama opstane ovdje.

Tipa, Ramakrišna i njegova opsjednutost hranom. Osho i njegove igre takođe sa hranom. Nisargadatta sa pušenjem i slično.

U procesu Oslobođenja, kada Biće uvidi samo sebe, kao što riba uvidi da je ona cijelo vrijeme u Okeanu, ako nema ograničenja koje Biće svjesno preuzima ono napušta ovaj svijet, jer nema nikakve grublje Identifikacije ili vibracije koja bi ga ovdje održali.

Mi u svakom trenutku, svojim Identifikacijama i Samodefinicijama stvaramo Svijet oko nas i sam taj svijet nas u povratku održava tu gdje jesmo. Stoga sve što nam se dešava je obljesak nas samih.

Zbog toga Rad postaje sve suptilniji i suptilniji sve dok nas ne dovede u stanje Oslobođenja u kojem "percepiramo" svoju Prirodu kao Okean koji je ispoljen u Kapi (na najgrubljem nivou rečeno). No, onaj koji Radi na Sebi mora znati da je i Rad samo jedan oblik Samodefinisanja i Identifikacije, ako to ne zna on postaje fanatik koji uvijek nalazi nekog ko je protiv njega, s kim treba da se bori, bez obzira kojem nivou Rada pripada, kojem Učenju pripada.

Identifikacije i Samodefinicije opstaju sve do samog kraja, tj. do Oslobođenja i ako nije ostala niti jedna Identifikacija ili Samodefinicija čovjek napušta ovu planetu kroz Mahasamadhi, tj. finalno sjedinjenje sa svojom Prirodom.

Zbog toga Znanja o Sebi, imamo prilike vidjeti kako su neki Vrhunski Majstori strahovito djelovali na ovoj razini. Oni su znali i znaju da oni nisu ništa od bilo kojeg procesa, ali su jasno percepirali gdje je čovječanstvo "zapelo", što ga je zatvorilo.

I bez obzira na tzv. "opasnost" oni su djelovali, ulazili u strahovito opasne situacije, bili nepokoleblivi. Iako svako ispoljenje traži alate određene razine ispoljenja oni su korstili svoj Um i tijelo da se ispolje i djeluju, iako su cijelo vrijeme znali da oni ne mogu da djeluju i da je to sve djelovanje Prirode, tj. Prakrti, Shakti, Zakona i Sila. Ali njihovo djelovanje je oslobođeno grubljih Zakona i Sila, ali oni su cijelo vrijeme utemeljeni u svojoj Prirodi i ono što se dešava oko njih nema veze sa njihovom Prirodom.

Kada je čovjek utemeljen u Sebi, on naizgled djeluje, ali to je samo očigledno onima koji još uvijek nemaju Znanje o Samom Sebi. Oni naizgled imaju Volju, Snagu, Djelovanje, ali opet samo sa razine onih koji o Prirodi Sopstva nemaju pojma.

Zakoni i Sile koji vladaju na njihovom nivou su mnogo viši od Zakona i Sila koji vladaju ovim niovoom.

Zbog toga što nisu Identifikovani oni mogu izabrati, te tako osnažiti neke Sile i Zakone da djeluju u skladu sa njima, ali to djelovanje nisu oni, niti oni mogu da djeluju u svojoj Istinskoj Prirodi.

Pošto ljudi ne znaju njihovu Prirodu i pošto ništa o tom ne zna, oni vide njega kako djeluje i misle da on ima Volju, moć Djelovanja i slično. Ali to je jedna od zabluda.

Ali o tome nekom drugom prilikom, ali budem imao inspiracije da pišem i uopšte tumačim išta više.

Stoga, prvi korak jeste da jasno percepirate, uvidite, vidite, spoznate svoje Identifikacije i Samodefinicije.

Morate da BUDETE tu kako biste to mogli da vidite, morate da BUDETE VI, morate biti Svjesni kako biste bili Živi i mogli vidjeti igru Identifikacija i Samodefinisanja.

I to je osnovni i prvi korak ka Oslobađanju samog Sebe.

Svako Učenje i sam Rad ima metode da to postigne. Problem nastaje samo Učenje nije kompletno, tj. nije dato do kraja sa svim koracima koji su neophodni da se dođe do kraja.

Ali ako ste odradili i osnove Učenja koje su date, samim tim i Rada, i ako je vaš motiv i cilj bili jasni, nećete ostati uskraćeni ostalih koraka ka svom Oslobođenju.

Mnogi Majstori nisu dali sve, jer nisu imali kome da daju. Nije bilo Učenika koji je spreman da se Oslobodi, kao što je recimo slučaj sa Gruđijevom. Majstor je ostao nedorečen.

Razgovor sa Majstorom - Upoznavanje

2010-07-12T13:43:00.000+02:00

Svaki Tragaoc ima u svojoj glavi sliku Učitelja kakvog bi želio. Problem nastaje kada ta slika ne odgovara stvarnosti situacije, tj. Učitelju. Kao i svi i ja sam imao svoje slike u koje sam vjerovao i kojima sam davao značenje. Imao sam mnogo očekivanja iako sam bio upozoren nekad davno da moja očekivanja neće biti ispunjena.

Ukratko, da ne dužim, tako je i bilo.

Upoznao sam ga sasvim "slučajno", tamo gdje sam najmanje očekivao. Nije ličio na ništa što sam zamišljao i čemu sam se nadao. Dapače, bio je to sasvim običan čovjek, u ranim 40-tim, sa sasvim običnim životom, ako izuzmemo neke dijelove. Nisam ga ni prepoznao, baš onako kako su mi rekli.

Sve se desilo spontano. Mislio sam da je to neki običan čovjek koji, eto ima nešto iskustva više od mene, zna neke stvari koje ja ne znam i umije da priča priče.

Stvarno je pričao dobre priče. Imao je dara da se igra jezikom simbola i mitologije. Tek mnogo godina kasnije sam shvatio što je to značilo i odakle mu takav dar.

Bio je gospodar Tame, znao je svaki njen kutak. A ujedno bio je i gospodar Svjetla. Kada sam odlazio od njega, kako je on to zahtjevao, shvatio sam da je bio i gospodar Transcedencije. Mnogo štošta sam shvatio tek kada sam otišao i počeo da živim neprimjetan život na način kako nikad nisam ni pomislio da ću živjeti.

Kada sam odlučio da napišen ono što smo pričali, imao sam želju da opišem uzduž i naširoko naša druženja, igre, ono što se zbivalo. Ali sam na kraju odustao od toga. Zamolio me je da nikad nikom ne otkrijem ko je on, ni gdje je živio, niti s čim se bavio. Htio je ostati anoniman. I postalo mi je jasno da ako napišem sve to što sam planirao da ćete ga prepoznati, a nikako nisam htio da narušim njegovu anonimnost a ni pogazim obećanje koje sam dao.

Iznenadili biste se kada bi znali ko je on. To nikako ne bi očekivali. Toliko je poznat, a opet je ostao nepoznat. Shvatio sam da je njegova igra igra između polarnosti pretočena u igru dva života. Jedan koji znate i jedan koji ne znate.

Tako sam odlučio da ću prijenjeti samo naše dijeloge koje smo vodili nekada i do kasno u noć uz možda pokoju zgodu i nezgodu.

Ovo je razgovor, dijalog između Majstora Života i Učenika.

Bhairava: Kažu da Majstor mora imati visoke moralne odlike, da mora biti pun vrlina, da mora biti Budan i poznavati tajne Uma i Univerzuma. Šta ti misliš o tome?

Majstor: Hm. Mora li on da jede, spava, da se tušira, da živi, da radi.. Pričaju li o tome?

Bhairava: Pa i ne baš. Sve što pričaju je duboko povezano sa spiritualnim životom.

Majstor: Zar?

Bhairava: Da.

Majstor: Šta ti misliš?

Bhairava:Ja? Pa donekle se slažem sa tim što je rečeno.

Majstor: Zašto?

Bhairava: Mišljenja sam da on mora da ima odlike koje ja nemam, koje oni koji žele da idu putem Spiritualnosti teže da dostignu. I to mogu najbolje da vide u Majstoru.

Majstor: Da i mislio sam tako. Projektuješ, kao i ostali.

Bhairava: Kako misliš da projektujem?

Majstor: U punom smislu te riječi. Sve što nemaš projektuješ na Majstora. Oni što nisi sposoban tražiš u njemu i ako on to kojim slučajem nema, a u većini slučajeva ni nema, misliš da on nije Majstor ili da nije dovoljno razvijen.

Bhairava: Zar on ne mora biti slika i prilika onog što Spiritualnost govori?

Majstor: Možda mora da bude takav kakvim ga predstavljaju, kakvim ga knjige opisuju i kakvim se predstavljaju oni prevaranti u narandžastom.

Bhairava: Hm.. Pojasni mi malo svoj stav. Što s tim želiš reći?

Majstor: Želim reći samo jednu stvar, a to je da slike koje su ti nametnute ne znači da su ispravne, da ono što su ti rekli da neko kao Majstor mora biti ne mora biti tačno. Moraš da shvatiš da je to folklor, tradicija koja je poprilično mrtva. I tu tradiciju iskorištavaju razni prevaranti i varaju narod. No, i to ima svoje zakone. Ništa nije oslobođeno generalnih Zakona Univerzuma.

Bhairava: Znači po tebi, Majstor ne mora da odgovara slici koja postoji unutar Spiritualnosti?

Majstor: Ne da ne mora, već da ne može sve i da hoće, a neće. Shvati jedno, što je to što tog čovjeka čini Majstorom? Znaš li to? Samo nemoj da mi daješ sličice iz bajkovitih prikaza Spiritualnih učenja. Odgovori mi ti.

Bhairava: Dobro. Probuđen je, ima visoku Svijest, razumije, tolerantan je, jasni su mu zakoni uzroka i posljedice, zna šta je cilj Spiritualnosti, zna ko on jeste, ko je bog, šta je život i slično.

Majstor: Hm.. Neke stvari koje se rekao negiraju jednu drugu, ali prihvatam ih. Znači probuđen je. Što je to "Probuđen"?

Bhairava: Pa.. to znači.. da više nije kao svaki čovjek, da zna Istinu, da zna odgovor na pitanje ko sam ja?, da stalno svjestan boga ili postojanja..

Majstor: .. da leti, ima krila, po pet djevica sa svake strane, da s bogom pije kafu a večera sa njegovom ženom... hahahahaha.. zanimljivo..

Bhairava: Čuj pričamo. Pitao si me i ja ti odgovoram. Nemoj imitirati sada nekog visoko probuđenog lika... (u to vrijeme nisam ni znao da je on Majstor, mislio sam da je samo običan čovjek kojeg sam nekim slučajem sreo i poveo ugodne razgovore)

Majstor: Ah.. ne osjećaj se uvređenim. Nije mi to cilj. Samo želim da naš razgovor bude između nas dvojice, a ne da iz nas pričaju tradicije, ideje Spiritualnosti i slično. Ja stvarno nikad nisam sljedio neke tradicije niti pratio modu Spiritualnosti. Pitao sam te to jer primjećujem da imaš jako puno mišljenja i slika koje nisu tvoje. Pitao sam te jer primjećujem da imaš neke slike o Probuđenju koje nemaju veze sa tim stanjem, niti sa takvim ljudima. Samo želim da razjasnimo termine. Ako želimo da se raumijmo moramo znati riječnik koji koristimo.

Bhairava: (pomalo uvređen) OK.

Majstor: Sada, možeš li mi, ISKRENO, reči znaš li što to znači "probuđen"? Reci mi ti, samo to tražim.

Bhairava: (spuštenog nosa) Ne znam. Čuo sam puno opisa i u nekima našao sličnosti ali većina je davala neka svoja mišljenja i opise u zavisnosti od vremena i prostora i tradicije kojoj je pripadala. Ali, iskreno, ja ne znam što je to. Imam pretpostavke, imam mišljenja, imam slike kako ti kažeš, ali ne znam.

Majstor: A možeš li mi reći poznaješ li bilo koju riječ od onih koje si gore iznio? Znači je li ona tebi u potpunosti jasna i znaš li što ona znači?

Bhairava: Hm.. znam što znače u svakodnevnom jeziku, ali sam primjetio da taj jezik i nema puno dodirnih tačaka sa pravim spiritualnim jezikom.

Majstor: Dobro. Evo prvo da ti nešto otkrijem o sebi i mom Putu. Prvo, dragi prijatelju, ja ne pripadam Spiritualnim putevima i učenjima. Moje mišljenje o njima je da služe boljem snu, zvaravanju nedužnih, prodavanju magle i slično. Ali to je moje mišljenje i molim te da uvijek imaš na umu da je to samo jedno lično mišljenje i da ništa ne mora biti onakvo kakvim to predstavljam. Drugo, ja pripadam Ezoteričnim Učenjima od kojih je nastala sva Spiritualnost i Religija koju poznaješ. Znači, ta Učenja su bila Izvor tim Učenjima i govorim jezikom te Tradicije koja nije tradicija u klasičnom smislu te riječi. Treće, nikad nemoj u našim razgovorima da imaš dojam da te u nešto ubjeđujem, da tražim da vjeruješ u ono što ti govorim, već prosto svemu ovom priđi kao prijateljskom razgovoru, mogućnostima, idejama koje ako želiš da prihvatiš prvo provjeri na svojoj koži. Jer tek tada ćemo biti ravnopravni i moći ćemo jedan drugog da razumijemo. Četvrto, uvijek teži ispravnom razumijevanju riječi koje koristiš jer ako riječi kao materijalno ispoljenje misli, nisu pravilno korištene i razumljene dovešće nas pred Ambis koji će vremenom postati sve veći i veći. I peto, ali ne manje važno, sve govorim Ja.

Bhairava: Jasno je da govoriš ti.

Majstor: (nasmijao se) Bojim se da nije. Kad kažem "Ja" mislim da govori Živ Čovjek koji je pripadao jednoj tradiciji koja ga je učila, ali više ne pripada nikom i ničemu sem samom Sebi. Kad kažem "Ja" to je "Ja" oslobođeno svih tradicija, svog znanja i svih prikrpa. Samo Ja. Sam, običan, prost, jednostavan, Živ, jasan.. Razumiješ?

Bhairava: Hm.. mislim da razumijem. (U tim trenutcima me je pomalo zbunjivao, ali sam polako shvatao da je on Učenik koji je pripadao ali i prošao nešto što ja ni ne naslučujem te sam s tim uvjerenjem rekao mu da razumijem.)

Majstor: Dobro. Idemo dalje. Za sada je najbolje da tu riječ "probuđenje" ostavimo za kasnije, kada budemo razumijeli riječi koje koristimo i znali što svaka od njih predstavlja.

Bhairava: Slažem se. Ali možeš li mi reći što, po tebi, znači razumijeti jezik kojim govorimo, tj. koji upotrebljavamo i zašto je bitno znati njegove precizne izraze?

Majstor: Odgovor je prost. Stvar je u tome da si kroz svoj razvoj naučio jezik koji koristiš od ljudi bliski tebi, tvojih roditelja, rodbine, ljudi koji su te okruživali. Vremenom taj jezik je u nekoj mjeri usavršavan do neke granice ali opet sa ljudima koji su te okruživali. Često puta smo koristili riječi koje ni ne poznajemo već su nam nametnute. Sve te riječi imaju određeni filter Uma koji te je njima učio, a taj filter je opet zavisio od onoga kako su učili i ko je učio te koji su tebi prenosili te riječi. Pratiš?

Bhairava: Da.

Majstor: Primjećuješ u svom svakodnevnom životu da ljudi jedne druge ne razumiju. Uzrok tog nerazumjevanja leži u činjenici da svako ima svoj jezik iako su riječi koje koriste poprilično slične ili čak iste. Drugi problem je u tome da niko ne želi nikog da razumije. Veoma je prosto, ako želimo da jedan drugo razumijemo prevladaćemo teškoće koje se javljaju, naučiti značenja riječi koje koristimo i savladaćemo početne prepreke u razumjevanju. Kako koristimo riječi i primjećujemo da nam se njihovo značenje razlikuje tako jedan drugo pitamo što taj neko pod tom određenom riječju podrazumijeva i problem riješavamo u letu.

Jesi li ikada primjetio da ljudi traže pojašnjenje riječi koje koriste u nekom razgovoru ili polemici?

Bhairava: Ne baš. Bilo je situacija, ali to su bili malo drugačiji ljudi.

Majstor: Baš tako. Veoma malo nas shvata da nekada moramo tražiti riječnik kada komuniciramo sa drugim ljudima. Svi nesporazumi doleze, ne od različitog poimanja nekog razgovora, već od različitog razumijevanja pojedinih riječi. Mi možemo generalno da se slažemo u grubim crtama u nekom razgovoru, čak i da govorimo o istoj stvari, ali svaki na svoj način, svojim riječima, svojim filterima koji su ugrađeni u te riječi, ali da se žustro posvađamo oko glupih sitnica jer na vrijeme ne primjetimo da nam se razumijevanje pojedinih riječi ne slaže.

To je situacija u svakodnevnom životu i "normalni" nesporazumi koji nastupaju u razumijevanju jedinh drugih. Situacija u Spiritualnosti je malo drugačija, jer se koriste mnogo precizniji izrazi koji opisuju stanja Svijesti koja je nemoguće opisati riječima. Ali pošto smo ovisnici o riječima i ne poznajemo nijedan drugi način sporazumijevanja, moramo ih koristiti za opise stanja Svijesti, za razmjenu iskustava. I tu problem nerazumijevanja postaje mnogo veći nego u svakodnevnom životu.

Bhairava: Da. To sam primjetio.

Majstor: Ja kažem neku riječ, ti sljedeću i svaki od nas ima svoje tumačenje te riječi i njenog značenja. Nakon dva sata razgovora mi se posvađamo oko neke glupe sitnice a u biti obojica pričamo jednu te istu stvar. Umjesto da smo do sada shvatili da svako ima svoj način razumijevanja pojedinih riječi i da smo odmah krenuli u definisanje pojedinih riječi koje koristimo zarad sporazumijevanja i protoka informacija. Možemo sa osmjehom primjetiti da se ljudi ne razumiju, ali kada dođe red na nas to ne primjećujemo, a nazivamo se Spiritualnim. Zanimljivo!

Bhairava: Kako riješiti taj problem u globalu?

Majstor: U globalu nikako, ali na nivou tzv. individue taj problem riješava kako sam ti već objasnio. Ne postavljaj stvari u global, već ih vidi u odnosu na sebe. Tzv. "global" je samo način da sam sebe izbjegneš, tj. da se sam sa sobom ne suočiš.

Prvo moramo krenuti od sebe i zapitati se "kako da ja riješim taj problem?". To je pravo pitanje. Evidentno je da i ti i ja činimo dio ljudskog roda i da nismo izuzeti iz globala. Stoga, da bi riješio problem moraš da ga znaš, tj. da si svjestan da on postoji. Upravo to je najveći problem. Mi nismo svjesni problema. Već samo njegovih posljedica koje primjećujemo, opet, više ili manje svjesno. Unutar Ezoteričnog Rada taj problem se riješava učenjem novog jezika. Učenik se suočava sa problemom svog nerazumijevanja onog što mu se predočava i on mora uz sve ostale napore koje čini, uložiti i dodatni napor da savlada jezik s kojim se govori. Drugim riječima, da ga nauči. Unutar Spiritualnih učenja to se ne riješava na dovoljno dobar način, ali Spiritualnost je samo prelazni oblik za one koji teže Ezoteričnom Radu. Stoga taj problem opstaje unutar Spiritualnosti. Dodaju se nove riječi uz neka pojašnjenja o čemu se radi i vremenom imamo gomilu koja koristi te riječi a da ne razumije što to znači.

Kada pređeš na Ezoterični Rad taj problem se mora riještiti.

Druga stavka riješavanja tog problema jeste da pitaš kad god ne razumiješ riječ koju neko koristi ili jednostavno, ako si svjestan tog problema, da ga sprečiš. To radiš na način da ti je uvijek na pameti da pitaš za značenje neke riječi čim primjetiš da ti se može desiti nerazumijevanje. Znači dok pričamo i primjetiš da bi ta neka riječ mogla biti uzrok našeg nerazumijevanja, prosto pitaš za njeno značenje.

Treća stavka, koja je malo komplikovanija, jeste riječnik pojmova Ezoteričnog Rada. Ali pošto nismo trenutno u situaciji da se nalazimo unutar tih specifičnih grupa, mi nemamo riječnik. Onda nam prosto ostaju dva prva riješenja. Znanje da ne razumijemo riječi te samim tim i svjesnost nerazumijevanja i situacije te pojašnjenje pojmova u letu, dok razgovaramo.

Sve dok ne budeš znao precizno značenje svake riječi pitaj. Kada budeš naučio riječi koje koristimo i znao što one označavaju primjetičeš da primaš mnoštvo informacija koje prije nisi mogao da primiš. To će ti biti znak da učiš Precizan Jezik.

Bhairava: Hvala. Potrudiću se da tako bude u našem razgovoru. (Mislim, da se u tim momentima pojavljivalo moje shvatanje, više nesvjesno, da ispred sebe imam čovjeka koji razumije što govori za razliku od svih tih godina prije i mojih interesovanja za Spiritualnost. U meni se počeo razvijati neka vrsta stava, nešto što sliči na Učenika.)

Majstor: Dobro. Vratimo se sada na temu o kojoj smo počeli da pričamo. A to je Majstor, Učenik, ideje koje su vezane za taj Odnos, ideje Spiritualnosti i slično. Sada smo riješili dio mogućeg nesporazuma, a ostale ćemo riješavati također usput kako se budu pojavljivali.

Znači prva stvar što smo vezali za Majstora jeste da je on Probuđen ili Prosvjetljen. I svi se razbacujemo sa tim terminom a da ni ne znamo što to znači. Simpatično je posmatrati svu tu zbrku oko tog pojma a znati pravi uzrok nesporazuma i pitati se kako to nikom ne padne na pamet, ili kako niko nije povukao pitanje o nekim riječima koje se ponavljaju nekoliko hiljada godina, a tako se obimno koriste. Kao što sam ti rekao, kasnije ću ti pojasniti što to znači biti Probuđen ili Prosvjetljen kako to neki drugi ljudi imenuju. Sada probajmo vidjeti što to neko takav, u liku Majstora, mora imati kako bi zaslužio to ime "Majstor".

Tragaoc ne može da razumije Majstora. To je prva stavka koja nam mora biti jasna.

Bhairava: Zašto ne može da ga razumije?

Majstor: Zato što je velika razlika između njih dvojice. Iako tu razliku Majstor nikada neće potencirati, mi kao Učenici to moramo razumjeti.

Bhairava: U čemu je razlika?

Majstor: Prvenstveno u razumjevanju, a onda u svemu ostalom.

Bhairava: Možeš malo pojasniti?

Majstor: Naravno. Što znači razumjeti nešto? Jesi li se ikada zapitao takvo što?

Bhairava: I da i ne. Pitao se jesam ali nikada nisam našao pravi odgovor za tu riječ.

Majstor: A što ona znači za tebe?

Bhairava: Hm.. da shvatam što neko priča, da mi je jasno što želi reći i slično.

Majstor: I možeš li mi reći koliko razumiješ bilo šta od ideja Spiritualnosti koje si prihvatio i koje prihvaćaš?

Bhairava: Iskreno, jako malo. Jasno mi je što pričaju, ali ne mogu da vidim krajnji cilj koji bi formulisao izvan riječi "probuđen". A shvatam da ne razumijem ni što to znači u krajnjem slučaju. Jasne su mi riječ i značenja koja se koriste i pojašnjavaju unutar Spiritualnih Učenja, ali počeo sam da primjećujem da tu nešto nije u redu. Ne znaš šta, ali imam takav osjećaj. Sada, da li je to razumijevanje koje ti pominješ, ne znam.

Majstor: Ne. To nije to. Ali možeš donekle da shvatiš o čemu je riječ i to je već dobar početak. Problem sa tzv. razumijevanjem i tom riječju koju koristite jeste što ne razumijete Razumijevanje. Svaki čas čuješ riječ "razumijevanje" gdje god da se okreneš, čak i u ovom trenutku. (Oko nas je nekoliko ljudi za susjednim stolovima ponovilo riječ "razumijevanje" u kontekstu njihove priče koju su vodili. I to je bio prvi put da sam primjetio tzv. "Eho" koji se dešava unutar Ezoteričnog Rada, ali i svakodnevnom života i koji niko ne primječuje.) Ali niko ne razumije tu riječ "razumjevanje". Ti si mi pojasnio svije razumijevanje ili bolje reći shvatanje te riječi i manje više svi shvataju to na taj način. Vaše shvatanje riječi "razumijvanje" jeste poznavanje informacija o kojima je trenutno riječ, upoznatost sa značenjem onog o čemu se priča, tzv. poznavanje tematike i ideje o kojoj je riječ, i naravno klimanje glavom "poznavaoca tematike" kao popratni gest tzv. razumijvanja. U biti, vi se ne razumijete.

Bhairava: Zašto? (Znam, glupo pitanje, čovjek mi je već dao odgovor...)

Majstor: Jedan razlog sam ti pojasnio, a tiče se Preciznog Jezika. Ostali razlozi su mnogo dublji i mnogo veći kada je u pitanju Razumijevanje. Shvati, postoji razumijevanje i Razumjevanje. Prvo je odlika onog što smo rekli da je svakodnevno i takozvano raumijevanje, tj. shvatanje. Drugo je odlika mnogo dubljih činioca i činjenica o čovjeku. Razumijevanje je visok stadij Učeništva.

Bhairava: U smislu?

Majstor: U smislu da ti sebe moraš poznavati mnogo bolje nego što se sada poznaješ.

Bhairava: Šta to znači?

Majstor: To znači da moraš postati Učenikom.

Bhairava: Zar to nisam?

Majstor: Zar jesi?

Bhairava: Mislim da jesam.

Majstor: Misliš ili znaš?

Bhairava: (Zastao sam. Ovo je pitanje pokrenulo bujicu u meni.) Kako da znam da li sam učenik?

Majstor: (smijeh) Onda nisi Učenik. Molim te nemoj se uvrijediti, nije mi cilj da te vrijeđam. Zanimljiv si mi za razliku od mnogih koje sam sreo. Imaš taj potencijal.

Bhairava: Koji?

Majstor: Da sve dovedeš u pitanje. Da, bez obzira na unutrašnju reakciju, postaviš pitanje koje može razotkriti stvari. I to ti je prvi uslov da postaneš Učenik. Učenikom ne može biti neko ko sljepo prihvata bilo šta, ko vjeruje u ono što mu je ponuđeno, ko prepisuje tuđe riječi i misli da su njegove bez razumijevanja tog što prepisuje.

Prvi korak je da shvatiš da nešto nije u redu sa svim onim što ti je predstavljeno kao Znanje, Moć, Probuđenje ili šta već. Kad postumljaš u sve to, a naročito u samog sebe u svemu tome, jer primjetiš da u tome tebe nema, tada si krenuo ka jednom cilju. A to je postati Učenik. Osnovna greška koju smo svi činili i koju ostali i dalje čine jeste mišljenje da čim si zakoračio na neki oblik Staze da to znači da si Učenik.

Ne. To samo znači da ti je nešto postalo interesanstno i da imaš odgovore na pitanja koja si sebi postavio. Ali ne znači da si Učenik. Možeš biti bilo šta, ali ne i Učenik. To što imaš Gurua, ili Učitelja i što imaš Spiritualno ime ne znači da si Učenik. To samo znači da si počeo da sljediš neke ideje, vjeruješ u neke ideje, zapisuješ te ideje.

Bhairava: Shvatam.

Majstor: Sama riječ Učenik govori ti što to znači. Učenik je čovjek koji je počeo da uči.

Bhairava: Pa ja učim!!!

Majstor: Ne, ti bivaš podučavan, u tebe se ubacuju ideje. Imitiraš, prepisuješ i vjeruješ. To je tvoje stanje. Ovaj naš razgovor je tek početak Učeništva, ali ti niko ne garantuje da ćeš postati Učenik. Ko zna. Možda hoćeš, a možda i nećeš.

Bhairava: Zar me Učitelj ne čini Učenikom?

Majstor: U jednoj dimenziji da, a u stvarnosti ne. Stvar je u tome da ti nekog možeš prihvatiti Učiteljom iz bilo kojeg razloga, bilo koje pobude. Možda taj neko samo ima neke odgovore koje ti nemaš, a možda čak ni on nema te odgovore već ponavlja odgovore koji su njemu dati kada je imitirao Učenika ili bio Učenik.

Bhairava: O čemu treba da Učim, ako sam Učenik?

Majstor: O Sebi i sebi.

Bhairava: Što to znači? Rekao si dva puta istu riječ.

Majstor: Ali sa različitim naglaskom. Sebi kao Biću i svojoj Istinskoj Prirodi. I sebi koji ti misliš da jesi.

Bhairava:(više sam za sebe) Uh.. čini mi se da ja puno toga ne razumijem o tome o čemu pričaš.

Majstor: Recimo da je tako. Reci mi što si ti podrazumijevao pod terminom Učenik?

Bhairava: Manje više ono što si sam rekao. Mislio sam da je Učenik onaj koji sljedi određeni niz pravila koji imaju za cilj da me dovedu to Probuđenja, koji me trebaju učiniti Spiritualnijim. Tražiti višu stvarnost, težiti ka Božanskim Vrlinama, vjerovati u postojanje Više Inteligencije i slično. Pod Učenikom sam smatrao da je to čovjek koji je došao da uči o duhovnosti i višoj svrsi života.

Majstor: Vidiš, neke stvari si rekao koje jesu takve, a neke si rekao sa potpuno drugačijim značenjem od onoga koje one imaju.

Bhairava: Koje?

Majstor: Rekao si nekoliko riječi: "sljeđenje pravila", "cilj", "probuđenje", "učiniti spiritualnijim", "viša stvarnost", "božanske vrline", "viša inteligencija".. Sve te riječi si podrazumijevao da znaš i razumiješ. Kasnije, ako nastavimo da pričamo, vidjećeš da te riječi imaju sasvim drugo značenje od onoga koje se govore na nivou Spiritualnosti i pod kojim ih ostali Tragaoci podrazumijevaju.

Prvo, Učenik nije idiot.

Drugo, Učenik je čovjek koji je shvatio da ne razumije, i koji je u potrazi za razumijevanjem.

Treće, Učenik je onaj koji Živi to što je shvatio ili Živi na način da provjeri sve što mu je rečeno.

Četvrto, Učenik je stepen Svijesti do kojeg je došao razumjevanjem svog stanja u kojem se nalazio ili nalazi.

To su neke njegove krakteristike. I to čini Učenika Učenikom. Majstor je sa druge strane onaj koji mu u tome pomaže, tj. on na neki način čini učenika Učenikom, ali to nije od presudne važnosti. Važno je da ti učiš. To je najbitnija činjenica koju svi zaboravljaju. To što ponavljaš riječi onih koji ponavljaju riječi koje se ponavljaju, što se klanjaš ispod stopala likova u narandžastom, što si naoružan specifičnim riječima i ponavljaš ih kao papagaj ne znači da si Učenik. Prije znači da si idiot koji nije došao da uči, već da se skriva iza suknje svog Učitelja, koji je došao da se sakrije iza zida pravila i ideja i da sada kao "znalac" posmatra i sudi o svijetu oko sebe, a sebe vidi kao "spiritualno biće sa iskustvom čovjeka".

Nekada ne znam da li bi se smijao ili plakao na ono što vidim oko sebe.

Bhairava: (opet sam za sebe) Imam osjećaj da sam protračio sve svoje godine u nečemu što nisam ni razumio ni dovoljno dobro intelektualno shvatio.

Majstor: Hm. Ne bi bio tako oštar sudac.

Bhairava: Pojasni.

Majstor: Nisi ništa protračio, dapače. Odradio si kako si trebao. I sada si došao do nečega sasvim drugog što ima sasvim drugačije osnove od onoga što si do sada radio.

Bhairava: A to je?

Majstor: Mogućnost da se upoznaš.

Bhairava: (pomalo bijesno) Pa šta sam, koji klinac, do sada radio?????

Majstor: Ono što je bilo potrebno kako bi stigao pred vrata Misterije koja se otvara samo onda kada napustimo sve što znamo i sebe sagledamo prosto, jednostavno, direktno i bez laži o samom sebi, bez ideja kojima smo se kitili i kojima se kitimo, bez pokušaja da se zaštitimo svim tim idejama i ideologijama i narandžastim suknjama. Najveća odlika Učenika, koju niko ne primjećuje jeste biti čovjek.

Bhairava: Pojasni mi.

Majstor: Biti čovjek, ne bog. Ne spiritualno biće. Ne ovo ili ono. Već prosto biti to što jesi.

Bhairava: Pa svi govore o tome da treba da budemo to što jesmo!?

Majstor: (hahahahah).. Zanimljivo, jel tako?

Bhairava: Prokleto zanimljivo.

Majstor: Znaš li što jesi? Pazi, budi svjestan pitanja koje sam ti postavio. Moraš da ga razumiješ.

Bhairava: Imam samo ideje o tome što jesam i te ideje imam od Učitelja koje sam sljedio i učenja koje oni davaju.

Majstor: A te ideje govore o tome da si bog koji se zaboravio, da si "spiritualno biće sa iskustvom čovjeka", da imaš volju, moć, znanje kojeg se ne sjećaš i slično, zar ne?

Bhairava: Da.

Majstor: Ali ti sam ne znaš ništa od toga. Što ti sam o sebi znaš? Možeš li mi riječi i jednu stvar koji ti o sebi znaš?

Bhairava: Ne znam ništa.

Majstor: Dobro, da ne pretjerujemo. Ipak znaš nešto. Probaj da se odvojiš od rekacije koju osjećaš i bijesa koji te prožima.

Bhairava: Dobro. Znam da sebe ne poznajem. Da sam u Spiritualnosti tražio zaštitu sa svim tim idejama i ideologijama. Znam da imam mnoštvo negativnih energija, da mrzim sebe, da ne želim biti ovakav kakav sam, znam da se bojim..

Majstor: Za početak, sasvim dovoljno znaš.

Bhairava: Ali kakva korist je od svega toga što si rekao da znam?

Majstor: Ogromna. Sve to govori da imaš početnu tačku ulaska u Ezoterični Rad.

Bhairava: Spominješ neki Ezoterični Rad. Možeš pojasniti što pod tim misliš?

Majstor: (hahahah) Upoznati sebe, svoje potencijale, vidjeti svoje mjesto u ovom svijetu, vidjeti mjesto svijeta u Univerzumu, razumijeti sebe i svijet oko sebe, dobiti alate s kojima možeš da se upoznaš i promjeniš ono što ti se ne sviđa, osloboditi se uslovljenosti, pogrešnih ideja, osloboditi se tiranije Ega nad sobom, iako je riječ Ego pomalo pogrešno shvaćena ali pričam jezikom koji ti možeš razumijeti. To je početak Ezoteričnog Rada. U stvari, mogao bih reći da je to početak građevinskih Radova na samom sebi, kopanje temelja. Ezoterični Rad nudi način, ali tek kada prestaneš da bježiš od sebe i suočiš se sa samim sobom. Ne možeš odmah postati Majstor zidar. Prvo moraš biti šegrt. Jesi li spreman da uprljaš ruke sa smećem koje imaš?

Bhairava: (tiho) Da.

Majstor: Zašto?

Bhairava: Ne preostaje mi ništa drugo.

Majstor: Šta želiš od ovoga svega što sam ti iznio, upoznati istinu ili pobjeći od laži?

Bhairava: (Čutao sam nekoliko trenutaka. Sjetio sam se što mi je rekao da pažljivo slušam pitanja koja postavlja. Nešto se krije u ovom što je pitao. Ne mogu ne reći da me je uhvatila panika.) Ne znam. Ne mogu ništa reći. Jer ako kažem bilo šta mogu sebi zatvoriti vrata, zar ne?

Majstor: Između ostalog da. Ali je bitno da odgovoriš na pitanje koje sam ti postavio. Ispravno si shvatio da ne smiješ da se zalječeš. Ali naš razgovor se prekida ili nastavlja u zavisnosti od tvog odgovora na to pitanje. Razmisli jako dobro. Osjeti i pitanje i odgovor koji ćeš dati. I dopusti sebi, bez obzira na bol i strah i sve ostalo da odgovoriš Iskreno koliko je to moguće za tebe u ovom trenutku.

Bhairava: Bojim se odgovora koji mogu da dam, jer se bojim da ne izgubim šansu da nešto saznam. Ali shvatam da si ovo pitao kao neku vrstu testa i shvatam da moj odgovor može odlučiti što će biti dalje. Najbolje je reći: Ne znam. Jer stvarno ne znam, ali svjestan sam da ga nećeš prihvatiti, jer znaš i da kroz njega bježim od Odgovornosti prema samom sebi.

Majstor: Odlično. Sada još odgovori na pitanje. Što želiš Bhirava, upoznati Istinu ili pobježi od Laži?

Bhairava: (tiho poslje duge stanke, sebi u bradu) Pobjeći od Laži.

Majstor: Odlično rečeno. Kada su mene to pitala, ja sam mudrovao više nego ti.

Bhairava: Šta bi bilo da sam rekao da želim Istinu?

Majstor: (hahahaha) Ja bih pobjegao od tebe.. Imitator mi ne treba, imam ih na svakom koraku. Popili bi kafu, ispričali se. Da bih ti još neki odgovor napitanje koja bi pitao i otišao o svom trošku. Shvataš?

Bhairava: Donekle ali ne potpuno.

Majstor: Ne možeš želiti nešto što ne poznješ. Istinu ne poznaješ. Laž poznaješ. Da si rekao da želiš Istinu u stvari bi mi rekao da želiš novu laž. Niko ne želi Istinu. Ona previše boli. A s druge strane ni ne možeš je želiti jer je ne poznaeš. No, možeš želiti riješenje svoje laži, bola, straha i slično. Vjeruj mi, na to pitanje koje sam tebi postavio kada je meni bilo postavljeno mudrovao sam cijeli dan. I danas se pitam kako me nisu tresnuli nogom u dupe i izbacili na vrata hrama gdje sam bio. Ja ne bi imao toliko strpljenja. Onaj koji mi dođe a nema jasnoću zašto je došao samo traći moje vrijeme. A vrijeme je novac, ne zaboravi.

Bhairava: "Vrijeme je novac"????

Majstor: (hahahaha) Da. Samo nije novac ono što pod njim danas podrazumijevamo. Novac je Energija. I svi to ponavljaju da ne znaju što to znači. Moje vrijeme je Energija. Stoga, vašim riječima moje vrijeme košta.

Bhairava: Naplaćuješ svoje podučavanje?

Majstor: Da i ne. U zavisnosti što pod tim podrazumijevaš.

Bhairava: Mislim na novac.

Majstor: Nekad da, nekad ne. Zavisi. Ali uvijek se naplaćuje na neki način.

Bhairava: Koji?

Majstor: Vremenom, Energijom, Naporom... a nekada i bukvalno novcem.

Bhairava: Nikad nisam čuo da neko naplaćuje vremenom, enrgijom i naporom.

Majstor: Novac je najgluplja stvar naplate, ali je i on potreban u svijetu u kojem se nalazimo. No, ako ja u tebe ulažem vrijeme, energiju i napor a ti mi na to ne odgovaraš onda je sve to uzaludno. Energija, to je najveća cijena koja se može platiti za podučavanje. Napor je način raspodjele Energije. A Vrijeme je činjenica koja mi govori da li ga gubim ili od njega imam koristi.

Bhairava: Čudno mi je to kada kažeš "korist".

Majstor: Mnogo štošta će ti biti čudno u vremenu koji dolazi. I zato moramo korak po korak. Sve što ti je "čudno", ne razumiješ, ili na bilo koji način je shvataš, pitaj.

Vigjana Bhairava Tantra

2010-06-26T18:25:00.000+02:00

Sa apsolutne tačke gledišta, Bhairava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shakti, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim verovanjem, i Shakti ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namenjeni su onima čiji je um još uvek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhairave nije odvojena od njihovog Ja.
Mistična ekstaza nije predmet dvojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhairave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrike i svemira. Samo ovo stanje je Shakti. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajući ceo svemir. Koga onda treba obožavati? Ko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo stanje, prepoznato kao najviše, je velika Boginja.

Bhairava i Bhairavi, s ljubavlju ujedinjeni u istom znanju, napustiše neodređeno stanje kako bi njihov razgovor mogao da prosvetli sva bića.

1. Bhairavina Shakti, Bhairavi, reče:

O Bože, ti koji ispoljavaš svemir i stvaraš svetlost od tog ispoljavanja, ti nisi ništa drugo do moje Ja. Primila sam učenja Trika koja su suštastvo svih spisa. Međutim, još uvek me muče neke nedoumice.

2-4. O Bože, sa tačke gledišta apsolutne stvarnosti, šta je suštinska priroda Bhairave? Da li ona obitava u energiji fonema? U ostvarenju Bhairavine suštinske prirode? U nekoj posebnoj mantri? U tri Shakti? U prisustvu mantre koja živi u svakoj reči? U moći mantre koja je prisutna u svakoj čestici svemira? Da li obitava u čakrama? U zvuku Ha? Ili je ona sama Shakti?

5-6. Da li je ono što je sastavljeno rođeno i iz sadržane i iz transcendentne energije, ili samo iz sadržane energije? Ako je ono proizvod isključivo transcendentne energije, onda objekat transcendencije ne bi postojao. Transcendencija se ne može izdvojiti u zvucima i česticama jer se njena nepodeljena priroda ne može izraziti kroz mnoštvo.

7-10. O Gospodaru, neka tvoja milost okonča moje nedoumice!

Odlično! Tvoja pitanja, o Voljena, su suština Tantri. Otkriću ti tajno učenje. Sve ono što se opaža kao sastavljen oblik sfere Bhairave mora biti smatrano tlapnjom, magičnom iluzijom, gradom duhova koji visi na nebu. Takav opis samo ima cilj da one koji su plen iluzija i svetovne aktivnosti usmeri ka kontemplaciji. Takva učenja su namenjena onima koje zanimaju obredi i spoljašnji radovi, onima koji su zaglavljeni u dvojstvu.

11-13. Sa apsolutne tačke gledišta, Bhairava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shakti, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim verovanjem, i Shakti ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namenjeni su onima čiji je um još uvek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhairave nije odvojena od njihovog Ja.

14-17. Mistična ekstaza nije predmet dvojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhairave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrike i svemira. Samo ovo stanje je Shakti. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajući ceo svemir. Koga onda treba obožavati? Ko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo stanje, prepoznato kao najviše, je velika Boginja.

18-19. Pošto nema razlike između Shakti i onoga ko je otelovljuje, niti između suštine i objekta, Shakti je isto što i Ja. Energija plamena nije ništa drugo do vatra. Svaka podela nije ništa drugo do uvod stazi istinskog znanja.

20-21. Onaj ko doseže Shakti usvaja ne-razdvajanje među Shivom i Shakti i ulazi na vrata božanskog. Kao što se prostor razaznaje kada ga obasjaju sunčevi zraci, tako se i Shiva prepoznaje kroz energiju Shakti, koja čini suštinu Jastva.

22-23.O vrhovni Bože! Ti koji nosiš trozubac i ogrlicu od lobanja, kako dosegnuti apsolutnu punoću Shakti koja prevazilazi sva saznanja, sve opise i ukida vreme i prostor? Kako ostvariti ovu ne-odeljenost od svemira? U kom smislu je rečeno da vrhovna Shakti predstavlja tajna vrata u stanje Bhairave? Možeš li na ova apsolutna pitanja odgovoriti običnim jezikom?

24. Vrhovna Shakti se otkriva kada se udah i izdah rađaju u dve krajnje tačke, na vrhu i na dnu. Tako, izmeću dva daha, doživi beskonačni prostor.

25. Između udaha i izdaha, između zaustavljanja i kretanja, kada dah miruje u dve krajnje tačke, otkriće ti se unutrašnje srce i spoljašnje srce, dva prazna prostora: Bhairava i Bhairavi.

26. Opuštenog tela kad izdišeš i udišeš, izgubi svoj um i opazi svoje srce, centar energije kuda teče apsolutna suština Bhairave.

27. Kada potpuno udahneš ili izdahneš, kada dah sam od sebe stane, u ovom opštem zastoju, predstava “mene” iščezava i Shakti se otkriva.

28. Zamisli Shakti kao blistavo, finije i finije svetlo, koje se prenosi uvis kroz peteljku lotosa, od centra do centra, energijom daha. Kada se smiri u gornjem centru, to je buđenje Bhairave.

29. Srce se otvara i, od centra do centra, Kundalini navire nagore kao munja. Tada se ispoljava slava Bhairave.

30. Meditiraj na dvanaest energetskih centara i dvanaest slova povezanih s tim centrima i oslobodi se materijalnosti kako bi dosegla vrhunsku finoću Shive.

31. Usmeri pažnju na prostor između obrva, oslobodi svoj um svake dualističke misli, neka se tvoj oblik napuni esencijom daha do vrha tvoje glave i tu, natapaj se u blistavoj prostornosti.

32. Zamisli da su pet obojenih krugova paunovog pera tvoja čula, rasejana po neograničenom svemiru i obitavaj u prostornosti tvog sopstvenog srca.

33. Praznina, zid, bilo šta da je predmet kontemplacije, sve to predstavlja matricu prostornosti tvog sopstvenog uma.

34. Zatvori oči, sagledaj ceo svemir kao da je sadržan u tvojoj glavi, usmeri svoj pogled ka unutra i tu, vidi prostornost tvoje istinske prirode.

35. Unutrašnji kanal je Boginja, kao peteljka lotosa, crven iznutra, plav spolja. Pruža se tvojim telom. Meditacijom na njegovu unutarnju praznoću postićićeš božansku prostornost.

36. Zapuši sedam otvora tvoje glave prstima i utoni u bindu, beskonačni prostor među tvojim obrvama.

37. Ako meditiraš u srcu, u gornjem centru ili između očiju, sevnuće varnica koja će razoriti suvišnu misao, kao kada se prstima protrljaju očni kapci. Onda ćeš se rastopiti u vrhunskoj svesnosti.

38. Uđi u središte spontanog zvuka koji sam od sebe odzvanja kao neprekinuti zvuk vodopada. Ili, stavljajući prste u uši, oslušni zvuk zvukova i dosegni Brahmana, neizmernost.

39. O Bhairavi, pevaj OM, mantru ljubavnog spoja Shive i Shakti, polako i svesno. Uđi u zvuk i kada iščezne, sklizni u slobodu bivstvovanja.

40. Usredsredi se na pojavljivanje ili nestajanje nekog zvuka, potom dosegni neopisivu punoću praznine.

41. Totalnom prisutnošću u pesmi ili muzici, uđi u prostornost sa svakim zvukom koji se podiže i rastapa u njoj.

42. Vizualizuj slovo, pusti neka te ispuni njegova zaslepljujuća lepota. Otvorene svesnosti, uđi prvo u zvučnost slova, potom u sve finiji osećaj. Kada se slovo rastvori u prostoru, budi slobodna.

43. Kada sebi predstavljaš blistavu prostornost svog sopstvenog tela koje zrači u svim pravcima, oslobađaš se podvojenosti i rastapaš u prostoru.

44. Ako u isto vreme zamišljaš prostornost iznad i ispod, onda će te bestelesna energija preneti izvan dualističke misli.

45. Obitavaj u isto vreme u prostornosti u osnovi, u tvom srcu i iznad glave. Tako, u odsustvu dualističke misli, božanska svesnost cveta.

46. U jednom trenutku, zapazi ne-dvojnost u jednoj tački tvog tela, uđi u taj bezgranični prostor i dosegni suštinu oslobođenu od dvojnosti.

47. O ti čije su oči kao u gazele, neka etar prodre u tvoje telo, neka se spoji sa neopisivom prostornošću tvoga uma.

48. Zamisli kako je tvoje telo čista blistava prostornost sadržana unutar omotača tvoje kože i dosegni bezgranično.

49. O lepotice! Čula rasejanih u prostoru tvog srca, zapazi suštinu Shakti kao neopisivo fini zlatan prah koji se sjakti u tvom srcu i odatle se prosipa u prostor. Onda ćeš spoznati vrhunsko blaženstvo.

50. Kada ti telo ispuni svesnost, tvoj jednousmereni um rastapa se u tvom srcu i prodireš u stvarnost.

51. Postavi svoj um u svoje srce dok se baviš svakodnevnom aktivnošću, na taj način uznemirenost će nestati i za nekoliko dana neopisivo će se desiti.

52. Usredsredi se na vatru, sve rasplamsaliju, koja se podiže od tvojih stopala i celu te spaljuje. Kada ne preostane ništa osim pepela koji rasejava vetar, spoznaj mir prostora koji se vraća u prostor.

53. Zamisli ceo svet kao more plamena. Onda, kad se sve pretvori u pepeo, uđi u blaženstvo.

54. Ako se sve finije i finije tattve upiju u svoje sopstveno izvorište, vrhovna Boginja će ti se otkriti.

55. Dopri do bestelesnog daha usredsređenog između tvojih očiju, pa onda kada se svetlost pojavi pusti Shakti da siđe u tvoje srce i tu, u blistavoj prisutnosti, u trenutku usnulosti, ovladaj snove i spoznaj tajnu same smrti.

56. Zamisli da se ceo svemir rastapa u finije i finije oblike sve dok se ne pretvori u čistu svesnost.

57. Ako, neograničena prostorom, meditiraš na Shiva tattvu koja je suštastvo celog svemira, spoznaćeš vrhunsku ekstazu.

58. O Velika boginjo, opazi prostornost svemira, i postani posuda u kome je ta prostornost sadržana.

59. Posmatraj činiju ili posudu bez viđenja njenih strana ili materije od koje je načinjena. Za kratko vreme postani svesna prostora.

60. Obitavaj u beskonačno prostornom mestu, bez drveća, brda, staništa. Neka se tvoj pogled rastapa u praznom prostoru, dok ti se um opušta.

61. U praznom prostoru koji razdvaja dva trenutka svesnosti, blistava prostornost se otkriva.

62. Tek što dobiješ podsticaj da uradiš nešto, zaustavi se. Tada, kad nisi ni u prethodnom podsticaju ni u sledećem, shvatanje intenzivno cveta.

63. Razmišljaj o nepodeljenim oblicima svog tela i oblicima celog svemira kao o izrazima istovetne prirode. Na taj način će se tvoje sveprisutno biće i tvoje obličje sjediniti i doegnućeš samu prirodu svesnosti.

64. U bilo kojoj delatnosti, usredsredi se na procep izmeću udaha i izdaha. Tako dostigni blaženstvo.

65. Oseti svoje gradivne delove: kost, meso i krv, zasićene kosmičkom suštinom, i spoznaj vrhunsko blaženstvo.

66. O lepotice čije su oči kao u gazelle, zamisli da su vetrovi tvoje blaženo telo. Kada zadrhtiš, dosegni blistavu prisutnost.

65. Oseti svoje gradivne delove: kost, meso i krv, zasićene kosmičkom suštinom, i spoznaj vrhunsko blaženstvo.

66. O lepotice čije su oči kao u gazelle, zamisli da su vetrovi tvoje blaženo telo. Kada zadrhtiš, dosegni blistavu prisutnost.

67. Kada ti čula zatrepere a um ti miruje, uđi u energiju daha, i, kada osetiš trnce, spoznaj vrhovno zadovoljstvo.

68. Kada upražnjavaš seksualni ritual, neka ti misao obitava u treperenju tvojih čula kao vetar među lišćem, i dosegni nebesko blaženstvo ekstatične ljubavi.

69. Na početku sjedinjenja, budi u vatri energije koju oslobađa intimno čulno zadovoljstvo. Stopi se sa božanskom Shakti i nastavi da goriš u prostoru, izbegavajući pepeo na kraju. Ova zadovoljstva su uistinu zadovoljstva Sopstva.

70. O boginjo! Čulno zadovoljstvo intimnog blaženstva sjedinjenja može se ponoviti u svakom trenutku putem zračeće prisutnosti uma koji ovo zadovoljstvo intenzivno pamti.

71. Kada ponovo budeš sa voljenim, budi potpuno u tom blaženstvu i prodri u blistavi prostor.

72. Kada te obuzme euforija i uživanje prouzrokovano finom hranom i pićima, budi potpuna u tom zadovoljstvu i, kroz njega, spoznaj vrhunsko blaženstvo.

73. Utopi se u zadovoljstvu koje osećaš kroz muziku ili kroz druga čula. Ako uroniš u ovo zadovoljstvo, dosegnućeš božansko.

74. Kada god pronađeš zadovoljenje, sama suština blaženstva će ti se otkriti ako ostaneš nepomična bez mentalnog kolebanja.

75. U trenutku kada padaš u san, kada san još nije nastao a budnost iščezava, u samom tom trenutku, spoznaj vrhovnu Boginju.

76. Leti, kada ti se pogled gubi u beskrajnom čistom nebu, prodri u tu svetlost koja je suština tvog uma.

77. Ući ćeš u prostornost svog sopstvenog uma u trenutku kada se intuicija oslobađa kroz nepomerljivost pogleda, neprekinuto usisavanje ljubavi, silovita osećanja, patnju ili smrt.

78. U udobnom sedenju, bez potpore za šake i stopala, uđi u prostor neopisive punoće.

79. U udobnom položaju, ruku raširenih na nivou ramena, oblast blistave prostornosti postepeno ispunjava potpazušne jame, obuzima srce i donosi duboki mir.

80. Nepomično zureći bez treptanja u oblutak, komad drveta ili bilo koji drugi običan predmet, misao gubi sve objekte i ubrzano prijanja za Shivu/Shakti.
81. Otvori usta, postavi um u svoj jezik u sredini usne duplje, izdahni uz zvuk HA i spoznaj mirnu prisutnost kao kvalitet sveta koji te okružuje.

82. Ležeći na leđima, zamisli kako ti telo pluta bez oslonca. Neka se tvoja misao rastvori u prostoru, i onda će se sadržaj svesnosti unutrašnjeg jezgra takođe rastvoriti, i doživećeš čistu prisutnost, oslobođenu snova.

83. O Boginjo, uživaj u izuzetno sporim pokretima svog tela, jahaće životinje, vozila i, sa mirom u umu, potoni u božanski duh.

84. Zuri u veoma čisto nemo bez treptanja. Napetosti se rastapaju sa tvojim pogledom i potom dosegni zadivljujuću stamenost Bhairave.

85. Uđi u sjajnu prostornost Bhairave rasutu u tvojoj glavi, napusti proctor i vreme, budi Bhairava.

86. Kada dosegneš Bhairavu rastvarajući dualnost u budnom stanju, kada se ova prostorna prisutnost nastavi i u snu, i kada nakon toga provedeš noć dubokog sna kao sam oblik Bhairave, spoznaj beskrajnu izuzetnost budne svesnosti.

87. Tokom mračne noći bez mesečine, očiju otvorenih u mraku, pusti neka se celo tvoje biće istopi u toj tami i poprimi oblik Bhairave.

88. Zatvorenih očiju, rastopi se u mraku, onda otvori oči i poistoveti se sa zadivljujućim obličjem Bhairave.

89. Kada se prepreka ispreči čulnom zadovoljenju, uhvati trenutak prostorne praznine koji je sama suština meditacije.

90. Celim svojim bićem, izgovori reč koja se završava sa "AH" i u tom "H" neka te odnese bujica mudrosti.

91. Kada usmeriš svoj nestruktuirani um na završni zvuk slova, neizmernost se otkriva.

92. U budnosti, spavanju, snu, svesnosti oslobođene svih objekata, spoznaj sebe kao sjajno prostorno prisustvo.

93. Probodi mesto na svom telu i, kroz tu jednu tačku, dopri do blistavog carstva Bhairave.

94. Kada se kroz kontemplaciju otkrije praznina ega, aktivnog intelekta i uma, svaka forma postaje beskonačni prostor i sam koren dualnosti iščezava.

95. Iluzija se raspada, pet velova smetaju viđenju, razdvajanja koja nameće dualistička misao su veštačka.

96. Kada postaneš svesna želje, razmatraj je onoliko koliko je potrebno da se zapucketa prstima, potom naglo odustani. Nakon toga, želja se vraća u prostor iz kojega je i došla.

97. Pre želja, pre nego što um zamisli pitanja: "Ko sam ja, gde sam ja?" - to je prava priroda jastva, takva je prostorna dubina stvarnosti.

98. Kada se želja ili znanje manifestuju, zaboravi njihov predmet i okreni svoj um ka želji bez objekta ili znanju o bivanju u Sopstvu. Onda ćeš dosegnuti duboku stvarnost.

99. Svako posebno znanje je varljivo. Kada se žeđ za znanjem probudi, odmah sagledaj prostornost unutar sebe i budi Shiva/Shakti.

100. Svesnost je svuda, nema razlike. Shvati ovo celim svojim bićem i time pobedi vreme.

101. U stanju ekstremne želje, besa, pohlepe, zbunjenosti, nadmenosti ili zavisti, uđi u svoje srce i otkrij mir iza svega toga.

102. Ako ceo svoj svemir sagledaš kao skup iluzija u tebi će se probuditi nemerljiva radost.

103. O Bhairavî, nemoj obitavati ni u zadovoljstvu ni u bolu, umesto toga budi stalno u nemerljivoj prostornoj stvarnosti koja ih spaja.

104. Kada shvatiš da ti postojiš u svakoj stvari, vezivanje za telo se gubi, radost i blaženstvo se rađaju.

105. Želja postoji u tebi kao i u svemu. Shvati da ona postoji i u objektima i u svemu što um može da obuhvati. Onda, shvatajući univerzalnost želje, uđi u njen blistavi prostor.

106. Svako živo biće opaža subjekat i objekat, ali tantrika obitava u njihovoj ujedinjenosti.

107. Oseti svesnost svakog bića kao svoju sopstvenu.

108. Oslobodi um svih objekata i poistoveti se sa ne-dualnošću. Onda, gazelooka, ograničeno sopstvo postaje apsolutno Sopstvo.

109. Shiva je sveprisutan, svemoćan i sveznajući. Pošto imaš atribute Shive, slična si mu. Prepoznaj božansko u sebi.

110. Talasi se rađaju na okeanu i u njemu se gube, plamen se diže i umire, sunce se rađa i potom nestaje. Tako sve nalazi svoj izvor u prostornosti i u nju se vraća.

111. Lutaj ili pleši do iznemoglosti u potpunoj spontanosti. Onda, naglo, padni na zemlju i u tom padu budi potpuna. Tako se otkriva apsolutna suština.

112. Zamisli da ti polako nestaju energija i znanje. U momentu tog rastapanja tvoje pravo biće će biti otkriveno.

113. O Boginjo, evo vrhunskog mističnog učenja: potrebno je samo da usmeriš svoj pogled na prostor bez treptanja, kako bi se poistovetila sa prostornošću svog sopstvenog uma.

114. Zaustavi percepciju zvuka time što ćeš zapušiti uši. Stežući anus, započni rezonaciju i dodirni ono što se ne podvrgava prostoru i vremenu.

115. Na ivici bunara, zuri bez pokreta u njegove dubine sve dok te čudo ne obuzme i utopi u prostoru.

116. Kada tvoj um luta spolja ili iznutra, upravo tada se ispoljava stanje shaiviste. Gde se misao može sakriti a da ne okusi ovo stanje?

117. Duh je u tebi i svuda oko tebe. Kada se sve pretvori u čistu prostornu svesnost, poistoveti se sa suštastvom punoće.

118. U ukočenosti, anksioznosti, ekstremnim osećanjima, na ivici provalije, bežeći sa bojnog polja, u gladi ili strahu, ili čak i kada kineš, suštastvo prostornosti tvoga uma može biti shvaćeno.

119. Kada pogled na neko mesto probudi sećanja, neka tvoj um ponovo proživi te trenutke; potom, kada sećanja izblede, jedan korak dalje, spoznaj sveprisutnost.

120. Gledaj u neki predmet, onda polako povuci svoje oči sa njega. Onda povuci i svoje misli i postani posuda spremna da primi neopisivu punoću.

121. Intuicija koja izvire iz snage strasne predanosti teče u prostor, oslobađa te i pušta da se poistovetiš sa carstvom Shive/Shakti.

122. Pažnje usmerene na jedan jedini predmet, prodireš u sve predmete. Opusti se onda u prostornoj punoći svoga Sopstva.

123. Čistota koju slave religiozne neznalice, tantrici izgleda nečista. Oslobodi se dualističke misli, i ne misli ni o čemu kao čistom ili nečistom.

124. Shvati da je prostorna stvarnost Bhairave prisutna u svakoj stvari, u svakom biću, i budi ta stvarnost.

125. Sreća se nalazi u ravnoteži između ekstremnih osećanja. Obitavaj u svom srcu i poistoveti se sa punoćom.

126. Oslobodi se mržnje, isto kao i vezanosti. Onda, ne poznajući ni odbojnost ni vezu, sklizni u božansko u svom sopstvenom srcu.

127. Ti, čije je srce otvoreno i slatko, meditiraj na ono što ne može biti znano, što ne može biti shvaćeno. Ako je sva dualnost van domašaja, gde se svesnost može skrasiti i pobeći od ekstaze?

128. Zamisli prazan prostor, poistoveti se sa neopažanjem, nerazlikovanjem, neuhvatljivim, iza bivanja i nebivanja: dosegni ne-prostor.

129. Kada je misao privučena nekim objektom, iskoristi tu energiju. Prevaziđi objekat, i tu, usmeri svoju misao na ovaj prazan i sjajan prostor.

130. Bhairava i tvoja blistava svesnost su jedno; pevajući Bhairavino ime, pojedinac postaje Shiva.

131. Kada kažeš: "Ja jesam", "Ja mislim ovo ili ono", "ova stvar pripada meni", dodirni to što je bez osnova i iza takvih izjava, spoznaj beskonačno i nađi mir.

132. "Večna, svemoguća, bez oslonca, Boginja celog pojavnog sveta..." Budi to jedno i poistoveti se sa Shivom/Shakti.

133. Ono što nazivaš svemirom je iluzija, magično prikazanje. Kako bi bila srećna, smatraj da je svemir upravo to.

134. Bez dualističke misli, šta može ograničiti svesnost?

135. U stvarnosti, veza i oslobođenje postoje samo za one koji se plaše sveta i ignorišu njihovu osnovnu prirodu: svemir se ogleda u umu kao sunce na vodi.

136. U trenutku kada se tvoja pažnja probudi kroz čulne organe, uđi u prostornost svoga srca.

137. Kada su znalac i znano jedno isto, Sopstvo blista.

138. O voljena, kada um, intelekt, energija i ograničeno ja nestanu, pojavljuje se čudesni Bhairava.

139. O Boginjo, upravo sam te naučio sto i dvanaest dhâranâ. Onaj ko ih zna izbegava dualističku misao i poistovećuje se sa savršenim znanjem.

140. Onaj ko shvati jednu jedinu od ovih dhâranâ postaje sam Bhairava. Njegova reč se ostvaruje i on zadobija moć da prenosi Shakti po svojoj volji.

141-144. O Boginjo, onaj koje ovlada samo jednom od ovih praksi oslobađa sebe starosti i smrti, zadobija natprirodne moći, svaka yogini i svaki yogin ga cene i on vodi njihove tajne sastanke. Oslobođen u samom središtu delatnosti i stvarnosti, on je slobodan.

Boginja reče:

O Gospodaru, pratimo ovu čudesnu stvarnost koja je prirodna vrhovne Shakti! Ko je onda obožavan? Ko obožava? Ko se bavi kontemplacijom? Ko je predmet kontemplacije? Ko prilaže ponude i ko ih prima? Šta se žrtvuje i kome?

O ti čije su oči kao u gazele, sve ove prakse su vezane za spoljašnju stazu. One priliče nepročišćenim aspiracijama.

145. Samo kontemplacija na najvišu stvarnost je praksa tantrika. Ono što rezonuje spontano u pojedincu je mistična formula.

146. Stabilan um bez karaktera, tu je prava kontemplacija. Šarolike vizualizacije božanstava su veštačke tvorevine, ništa drugo.

147. Obožavanje se ne sastoji od ponuda već od shvatanja da je srce vrhunska svesnost, slobodna od dualističke misli. U savršenoim naporu, Shiva/Shakti se rastapaju u sopstvu.

148. Ako pojedinac prodre u samo jednu od yoga koje su opisane ovde, on će spoznati punoću koja se širi dan za danom i postići će najviše savršenstvo.

149. Kada pojedinac baci u vatru vrhovne stvarnosti pet elemenata, čula i njihove objekte, dualističku misao pa čak i prazninu, onda nastaje prava ponuda Bogovima.

150-151. O vrhovna Boginjo, ovde je žrtva ništa drugo do duhovno zadovoljenje čija je osobina blaženstvo. Pravo hodočašće, o Pârvati, je utapanje u Shakti koja uništava sve mrlje i čuva sva bića. Kako može postojati druga vrsta obožavanja i koga obožavati?

152. Suština sopstva je univerzalna. Ona je samosvojnost, blaženstvo i svesnost. Utapanje u ovoj suštini je ritalno kupanje.

153. Ponude, obožavalac, vrhovna Shakti su jedno. To je vrhunska predanost.

154. Dah izlazi, dah se vraća unutra, talasast sam po sebi. Savršeno usklađena sa dahom, Kundalini, Velika Boginja, se podiže. Transcendentna i imanentna, ona je najviše mesto hodočašća.

155. Tako, duboko ustanovljen u ritualu velikog blaženstva, potpuno prisutan podizanju božanske energije, zahvaljujući Boginji, yogin će se poistovetiti sa vrhunskim Bhairavom.

155a-156. Vazduh se izdiše uz zvuk SA i udiše uz zvuk HAM. Na taj način ponavljanje mantre HAMSA je stalno. Dah je mantra, ponavljana dvadeset i jednu hiljadu puta, danju i noću. To je mantra vrhovne Boginje.

157-160. O Boginjo! Upravo sam ti predao vrhunska, neprevaziđena mistična učenja. Neka se njima uče samo velikodušna bića, oni koji poštuju Majstorovo nasleđe, oni intuitivni umovi oslobođeni fluktuacija uma i sumnje i oni koji će ih praktikovati. Jer bez prakse, prenošenje se razvodnjava, i oni koji su imali čudesnu priliku da prime ova učenja vraćaju se patnji i iluziji iako su držali večno blago u svojim rukama.

O Bože, sada sam shvatila srce učenja i suštastvo tantre. Ovaj život će morati da bude napušten, ali zašto odbacivati srce Shakti? Onako kako se prostor raspoznaje kada ga sunčevi zraci obasjavaju, tako se i Shiva prepoznaje kroz energiju Shakti koja je suština Sopstva.

Potom, Shiva i Shakti se, zračeći blaženstvom, ponovo sjediniše u neraspoznatljivom.

Priroda Seksualno - Okultnog Rada - by V.I.T.R.I.O.L.

2010-06-26T17:49:00.000+02:00

Ako ste jedan od onih tragalaca koji se ne zadovoljavaju onim što puko telesno zadovoljstvo pruža kroz kratkotrajni plamen strasti, već težite da u potrazi za mudrošću idete preko granica uobičajenog seksualnog doživljaja, onda je ova knjiga vaša ulaznica za putovanje u tajne seksualnog okultizma. Jer kada se čovek uzdigne iznad puke strasti i zadovoljstva putem istog onog što do njih dovodi, otkriće hram u kome se svetkuju najdublje misterije. Za nas ovde seksualnost predstavlja akt želje usmerene iz centrirane svesti, čin istinske volje koji se ostvaruje prečišćavanjem, oplemenjivanjem i transformacijom seksualne energije i ličnog sopstva, u težnji da se na krilima pobuđene, kontrolisane i svesno usmerene moći uzdiže prema najdubljoj spoznaji svoje nadljudske prirode, otkriću svog istinskog Ja i vraćanju njegovom Izvorištu.

Taoizam, Tantra i zapadna seksualna magija uče da su suptilne sile jače od grubih i da su fizička tela (bilo da su u zajedništvu ili u auto-erotskom slučaju) samo instrumenti svesti koja je aktivna na različitim nivoima. Svaki oblik polnog akta pobuđuje seksualnu energiju čijom inteligentnom upotrebom dolazi do oslobađanja njene kreativne moći koja u kontrolisanim uslovima može da ostvaruje zemaljske želje, širi svest, kao i da na fizičkom nivou destiluje telesne (muške i ženske) seksualne tečnosti u koncentrovanu tajnu životnu silu svemira. Ovakvo shvatanje za većinu ljudi predstavlja iracionalni kvalitet koji razum sa svojom logikom ne može prevesti u razumljive pojmove. Razlog je taj što moć seksualne energije otvara prolaz do unutrašnjeg sveta i vodi nas iznad fizičkih i emocionalnih aspekata seksualnog sjedinjavanja u okultne dimenzije, uzdižući nas do samog boravišta čovekovog Istinskog bića. Prosečni ljudi se normalnom seksualnom aktivnošću oslobađaju od akumuliranog napona (pritiska) životne energije koja u vidu seksualne želje i žudnje za zadovoljenjem strasti, izaziva psiho-telesnu potrebu za njenim pražnjenjem putem masturbacije ili snošaja. Neupućeni u seksualnom sjedinjavanju vide samo puko uživanje, čime ograničavaju duhovne potencijale svoje seksualnosti. To ne znači da kritikujem ovakav seks, a pogotovo ne da ga osuđujem, već da sa svog stanovišta pravim razliku između znati i razumeti šta seksualnost zapravo jeste.

Tačno je da seks igra glavnu ulogu u produženju vrste i pružanju zadovoljstva i uživanja u telesnoj ljubavi. Ali, seks predstavlja i mnogo više od toga i nas ovde interesuje okultni oblik seksualnih aktivnosti koji omogućava kreativnu upotrebu seksualne energije i razvoj svesti. Tajna učenja prenose od davnina da je u seksualnoj energiji moć razvoja čovekove svesti. Međutim, ovu istinu može spoznati samo osoba koja je za nju dovoljno zrela. Zato je moje mišljenje da je neizvodljivo uopštiti problem seksualnosti ili je deliti na čisto "fizičku" ili "duhovnu", jer to predstavlja pitanje čiji odgovor zavisi od sposobnosti razumevanja svakog pojedinca. Jednostavno, svako će imati svoj pristup seksualnosti koji proizlazi iz toga koliko ga čist seks čini ispunjenim. Na osnovu toga možete izvući zaključak da li je seksualni okultizam za vas odgovarajući put ka spoznaji samoga sebe.

Možda zvuči neubedljivo, ali nisu svi ljudi spremni da plate cenu koju zahteva ovaj put. Zašto?

Zato što u seksualnom okultizmu malo toga ima zaista veze sa seksom na koji je većina ljudi navikla i kako ga uobičajeno upražnjava i doživljava. Mnogima je odricanje od strasnog prepupštanja i stavljanje pod kontrolu seksualnog uzbuđenja i tenzije, sasvim dovoljan razlog da svoju težnju ka duhovnom razvoju usmere prema nekom manje zahtevnom sistemu samorazvoja u kome svoja uživanja ne moraju da podređuju "višim ciljevima". Međutim, ako ste jedan od onih tragalaca koji se ne zadovoljavaju onim što puko telesno zadovoljstvo pruža kroz kratkotrajni plamen strasti, već težite da u potrazi za mudrošću idete preko granica uobičajenog seksualnog doživljaja, onda je ova knjiga vaša ulaznica za putovanje u tajne seksualnog okultizma. Jer kada se čovek uzdigne iznad puke strasti i zadovoljstva putem istog onog što do njih dovodi, otkriće hram u kome se svetkuju najdublje misterije. Za nas ovde seksualnost predstavlja akt želje usmerene iz centrirane svesti, čin istinske volje koji se ostvaruje prečišćavanjem, oplemenjivanjem i transformacijom seksualne energije i ličnog sopstva, u težnji da se na krilima pobuđene, kontrolisane i svesno usmerene moći uzdiže prema najdubljoj spoznaji svoje nadljudske prirode, otkriću svog istinskog Ja i vraćanju njegovom Izvorištu.

To je aktivnost koja se odigrava na trostrukom nivou: fizičkom, psihičkom i kosmičkom tj. nadkosmičkom.

Na fizičkom nivou započinjete pripremu tela i uma za proces preobražaja svesti ili postignuća željenog cilja. Da bi se ovo dogodilo, potrebno je da budemo sposobni da vladamo instiktima koji obične ljude teraju da delaju bez svesne volje i što je moguće duže da budemo u stanju pre orgazma, kada seksualna aktivnost prestaje da bude samo telesni čin, već postaje "odskočna daska" za uzdizanje iz čulnog u nadčulno.

Na psihičkom nivou vi praznite svoju svest od uobičajenih misaonih i emocionalnih sadržaja i ispunjavate je svrhom svoga rada. Na ovom nivou (kada počnete sa vizualizacijom, koncentracijom, meditacijom tokom kontakta sa svojim telom ili telom vašeg partnera) vaše fizičke i seksualne aktivnosti postaju magijske, jer ćete koristiti volju i snagu jakih emocija za vreme vašeg rada koji se odvija ispod fizičkih i seksualnih aktivnosti, na primer, kada budete radili preuzimanje božanskih oblika. Zapamtite, sve se događa "unutra", kroz spoljašnjost se samo ulazi!

Na kosmičkom nivou se ulazi u stanje svesti o kojem možemo govoriti kao o obliku ekstaze kojom se odvajamo od svoje lične svesti sjedinjavajući se sa tzv. kosmičkom svešću. Ova svesnost uništava iluziju egocentrične svesti o različitosti svega stvorenog i postojećeg. Na ovom nivou može raditi samo osoba nadahnuta žudnjom za visokim idealima i koja je u stanju da se odvoji od svoje ljudskosti kada je to potrebno.

Kada je u pitanju partnerski rad ovaj nivo zahteva da su učesnici prošli kroz istu obuku i da su pročistili svoju personalnost. Ovaj nivo je iskustvo transcedentalnog orgazma kroz koji se razotkriva spoznaja najveće od svih misterija one najdublje koja predstavlja suštinsku Prazninu iz koje sve nastaje. Treba reći da na ovom nivou ne postoji nijedna konkretna metoda. Način ostvarenja je apsolutno nezavisan od bilo koga ili bilo čega. Kada budete spremni, dogodiće se...

U svakom slučaju ono što je od najveće važnosti jeste:

- svaki oblik seksualne aktivnosti treba da bude pod vašom kontrolom da bi bili uspeni bez obzira da li je u pitanju seksualna aktivnost u cilju duhovnog uzdizanja ili se radi o ostvarenju vaših želja;

- doživljaj ličnog zadovoljstva je minoran u odnosu na svrhu zbog koje se takva vrsta aktivnosti sprovodi;

- izvući svoju seksualnost iz tamnice razuma u kojoj se našla zahvaljujući usađenim pravilima ponašanja i raskovati je od negativnih stavova prema seksu i seksualnih predrasuda.

Budući da ova knjiga govori o tajnim metodama magijskog i mističnog oblika rada sa seksualnošću, bilo bi netačno (što je inače čest slučaj među neupućenima i početnicima) misliti da ova dva puta imaju identične ciljeve. Razlike očigledno postoje, budući da svaka od pomenutih disciplina ima specifičan sistem obuke, o čemu bi se mogle napisati posebne knjige.

Da bi se izbegao jednostran pristup u istraživanju seksualnosti, a imajući u vidu činjenicu od ne male važnosti - da seksualna energija u zavisnosti od postupka na koji je oslobođena nema uvek iste kvalitete, data vam je mogućnost sopstvenog izbora. Drugim rečima, pred vama je da sa povećanjem vlastitog razumevanja donesete odluku na koju ćete od ovih disciplina staviti težište u vašem duhovnom razvoju koji će biti modeliran prema vašim unutranjim i spoljašnjim aspiracijama. Na vama je da naučite kako ova znanja da balansirate jedno sa drugim.

Iz knjige: Inicijacija u Seksualni Okultizam

Spremnost za Rad

2010-05-28T13:11:00.002+02:00

Život ne može pogriješiti i taj čovjek ima sve potrebne alate da uđe u Rad, no postoji jedna druga prepreka. Njegovo Biće je spremno za Rad i dovoljno Zrelo, ali njegov Um nije. On se i dalje nalazi pod djelovanjem Sila i Zakona te Utisaka i Uticaja koji vladaju onima koji još nisu zreli za ozbiljan pristup samom sebi. On je još uvijek dovoljno propustljiv za djelovanje tih Utisaka i Uticaja koji mu ne dozvoljavaju da vidi, plus što on sam još štiti svoj Um i njegove komande te je to dodatno opterećenje.

Takav čovjek kada se susretne sa Idejama Rada, najčešće ih napušta i odlazi. No, vremenom, koje nije određeno, on će ponovo pronaći te Ideje, i ako je bilo dovoljno Patnje i Trenja u njegovom životu on će prepoznati Uticaje Škola i krenuti u Rad ili pripremu za Rad.

Svaki način, kao i svaka Škola ili Učenje ima određen način rada koji je definisan sistemom Škole ili Učenja i koji se primjenjuje u Radu sa drugim ljudima. Ovdje nemam namjeru govoriti o tipovima školskih učenja i onom što ta Učenja propagiraju, jer to možemo da vidimo oko nas u Spiritualno-Religioznim učenjima.

Cilj mi je pričati o sasvim drugačijem načinu od onoga koji se ima prilike vidjeti oko nas. I koji ne pripada nekim standardnim pristupima, i nije mu Cilj da djeluje u skladu sa slikama koje Učenik ima i u skladu sa njegovim očekivanjima, željama i slično.

Ovdje je Cilj da se čovjek Razbudi, i to u punom smislu te riječi. Pristup toj vrsti Učenja, jeste jedna određena Odgovornost i Zrelost i od Učenika se očekuje da razumije u šta se upustio. To nije sentimentalno-intelektualno učenje i odnosi kao što je to slučaj u Spiritualno-Religioznim Učenjima. Na ovom Putu Učenik je došao da se razbudi i to mora veoma jasno da zna.

On sam mora da dođe do trenutka kada Uvidi da sve što je radio i što mu je servirano pod Učenjem nije Učenje u pravom smislu te riječi, već da je to pripremanje za nešto mnogo dublje, mnogo oštrije, direktnije.

Mogao bih reći da to nije njegov izbor.

Ako bih govorio u mitološkom smislu, to bi značilo da je njegov "izbor" učinilo Biće. Ili da je njegov "izbor" učinio sam Život, Postojanje, Duh, Apsolut, Najviša Svijest.

U prijevodu to bi značilo da je on doveden u situaciju u kojoj nema izbora da li će prihvatiti ili ne. U stvari, on ili prihvata ili odbacuje, a opet to i nema puno veze sa njim samim. Čak i samo prihvatanje ili odbijanje skoro pa nije njegova volja.

Pošto smo mi ubjeđeni da je sve naš izbor mi mislimo da smo mi odgovorni za Izbor koji se dešava, dok u biti to nije istina. Mi nemamo izbor čak ni u mislima koje mislimo, jer one su tačno određene Utiscima i Uticajima prema kojima smo otvoreni, tj. prema kojima smo programirani. Smiješna je činjenica koja opstaje čak i u onima koji Rade na Sebi a koja govori da čovjek cijelo vrijeme misli da je on taj koji čini neku Akciju. Rad na Sebi kaže da mi ne znamo ništa što se tiče Akcije, već da znamo samo o Reakcijama. No, to možemo znati samo kada smo dovoljno dugo Posmatrali sebe ili bili Svjesni. Tada znamo da smo mi proizvod Sila i Zakona koji nama vladaju i da osjećaj "ja" koji u pozadini osjećamo jeste ovisan o tim Silama i Zakonima.

U tom smislu govorim da čovjek bila doveden pred vrata Ezoteričnog Rada, ili drugim riječima on to ne može izabrati. Sve što se može desiti jeste da je on pripremljen za to ili nije. Ako je pripremljen u sebi će imati otvorenost ka Idejama o kojima govori Rad, ako nije on će ih vidjeti kao nešto što je suprotno od njega, što on ne želi, što je suprotno njegovim težnjama, idejama i ideologijama.

Uvijek postoji trenutak kada se u Radu dese određeni ljudi. I postavlja se pitanje kako to da su oni došli u Rad, ako nisu spremni za njega? Kako je Život mogao pogriješiti?

No, to nije tema ovog teksta, iako je bilo bitno da se ona u nekoj mjeri razumije i zato sam je malo pojasnio.

Kada se DESI da čovjek stupi na Stazu koja je Rad na Sebi, ili jednostavnije Rad, to je znak da u njemu postoji jezgro koje je spremno za takvu vrstu Rada i potrebno mu je da krene sa Radom. Što ne znači da će on sam da izdrži sve ono što mu Rad donosi. Jer od idiličnog i sentimentalnog odnosa nema ništa. Mnogi odustanu od Sebe u trenutcima kada se pojačava njihovo trenje u Radu i kada se pojačava djelovanje Sila i Zakona na njega.

Njegov Um još nije spreman u velikoj mjeri da odustane od samog sebe, tj. Ličnost je još uvijek jaka i skrivena iza Lažne Ličnosti i te barijere trebaju da se slome kako bi čovjek doživio trenutke poleta u Viša stanja Svijesti. No, veoma često opterečenja i vezanost za Ličnost i Lažnu Ličnost povuku ga dole, ili bolje reći postanu mnogo jača nego inače i on biva povučen dole, tj. on popušta djelovanju Uma.

Unutar Spiritualno-Religioznih učenja to se naziva Padom. Čovjek misli da je pao ili da nije prošao ispit. Unutar Rada to se ne naziva Padom, jer to nije nikakav Pad. Da bi se desio Pad čovjek mora DA IMA neko Stanje Svijesti, tj. da je ovladao s njim u potpunosti. Pošto nije ovladao, već ima samo trenutne uplive u ta Stanja, ne može se ni desiti Pad. Za njega bi Pad bio kada bi pao mnogo niže od svakodnevnog Stanja Svijesti, a to se rijetko dešava, iako ima i tih slučajeva.

No, ono što je uzrokovalo tzv. "pad" kod Učenika jeste njegova vezanost za Um, pridavanje Značaja, strah od gubitka identiteta, strah od "nepoznatog", navike i slično. Obično to što izaziva "pad" jeste nešto što je u nama izrazito jako i što ima veze sa glavnim osobinama.

Kada se Učenik susretne sa Glavnim Osobinama njegove Ličnosti, on sam ih ne može vidjeti, tj. on misli da je to on jer tu se nalazi centralna tačka oko koje se Ličnost vrti. Ona je on sam u svoj svojoj laži.

Pošto se takav slučaj rijetko dešava u Spiritualno-Religioznim Učenjima, barem onima koji su u javnosti, nema puno svjedočenja o tome što se čini povodom toga.

Tu može pomoći samo Unutrašnja Besprijekornost, ili ti jaka Disciplina kojoj je Učenik bio podvrgnut.

No, da bi se desilo i Učenik prihvatio podvrgavanje Disciplini, on mora da žrtvuje Samovolju. Problem je u tome, kao i u većini drugih stvari, što mi mislimo da imamo pravo na Volju.

Možda i imamo u Spiritualno-Religioznim Učenjima, ali kada je riječ o Radu i Ezoteričnim Učenjima Samovolja se ne priznaje, tj. ona se mora žrtvovati.

Mnoge stvari koje imamo, i mislimo da su naše, moraju da se Žrtvuju. No, Učenik koji je zreo i spreman ne vidi to kao Žrtvu, već to vidi kao proces Učenja. Zbog strahovite zloupotrebe koja vlada oko nas, mnogi ljudi ne žele da žrtvuju Samovolju.

Kada "polovičan" Učenik uđe u Rad nikad se ne zna da li će taj Učenik ostati ili otići. No, ako kojim slučajem ostane, tada se dešava Unutrašnja transformacija koja je ovisna o Kristalizaciji koja se počinje pojavljivati početnim upoznavanjem Ideja Rada i sa Radom na tim idejama. Kada se desi ta Kristalizacija dolazi do veće Zrelosti, Ozbiljnosti i spremnosti na Žrtvu. Tek tada moguć je Istinski Rad na Sebi i on tada kreće.

Krenuti u Istinski Rad na Sebi, znači, u prenesenom značenju, odustati od "samog sebe". Tj. to znači da Učenik prestaje da bude ono što je bio prije toga i ulazi u Rad otvoren s jasnim Ciljem i Motivom koji ne mogu biti isuviše različiti. Tada više nema pitanja o Žrtvovanju, o zadržavanju, o odbojnicima i slično, već se sve to kod njega izaziva i on mora da upozna svaki segment samog sebe koji ima. Što znači da više nema bjegstva od samog sebe i onog što Život donosi.

Majstor je tu uzročnik suočavanja, uzročnik kriza, svjetlo koje pokazuje da je moguće kroz to proći, podrška, prijatelj ali i najgori neprijatelj.

Učitelji i Gurui mogu biti dobročudni likovi koji vam pokazuju neke od Vrlina i slično, ali to obično nije slučaj u Radu.

Majstor nije dobročudan lik, niti ima vremena za gubljenje u večini slučajeva. On ima za cilj da probudi Biće, da ga Kristališe, da ima Volju kada je Učenik nema, da ima odlučnost, jasnoću i slično. Njega ne intereuje vaša Ličnost, iako to ponekad ne izgleda tako. Ako primjetite da Majstor ima interesovanja za vaš život, vaš ličnost i slično, da je ljubopitljiv, pun popuštajućeg razumijevanja znači da vi još niste spremni za dublji Rad, za lomljenje obrazaca Ličnosti. S druge strane to je znak da vam sprema zamke u koje ćete sigurno upasti, jer iza njega djeluje Sila koja čak i nema veze sa tijelom i Umom Majstora koji stoji ispred vas.

On je predstavnik Sile koja prevazilazi klasične odnose Učenika i Učitelja.

Spiritualno-Religiozni odnosi Učenika i Učitelja nimalo ne sliče na odnose Majstora i Učenika u Radu. Ovaj odnos je odnos u punom smislu te riječi. On je duboka intimna igra u kojoj je cilj da se Učenik Razbudi, koja teži da se drugi Biće učini Svjesnim i Budnim i sve što je prepreka toj Svjesnosti i Budnosti mora da Umre.

Smrt je najveći saveznik čovjeka koji Radi na Sebi. Jer da bi se on rodio, njegov Um mora da Umre.

Ako ste ušli u takav odnos sa Majstorom, to znači da ste svaki trenutak ispred Žive Vatre koja će spaliti sve na što naiđe a nema veze sa Istinskim Bićem.

Jako je malo ljudi koji su i unutar Ezoteričnog Rada imali takav odnos i prošli ga. Sada te ljude znamo kao Majstore ili veoma napredne Učenike koji razumiju Ideje Rada i Spiritualnosti, ali i Religije i koji tačno znaju što treba da se učini da bi čovjek bio Živ.

Sve ono što očekujete od Majstora u Radu nema veze sa njim. Vjerujte mi, ništa od ljubaznosti, ljepote, divote, ljubavi, mira i slično, nećete doživjeti sa njim. Obično mislimo da ako nepredujemo da će Majstor prema nama biti blaži, no slučaj je sasvim suprotan.

Majstor je Smrt za Učenika. I to u punom smislu te riječi. Spiritualno-Religiozne "vezice" sa Učiteljima nisu mjerilo Odnosa sa Majstorom.

Jedan od očitih primjera tog odnosa je Zen Učenje.

Sjetite se Gutei-a koji je odsjekao prst Učeniku. Sjetite se prvog učenika Bodhidharme koji je odsjekao svoju ruku u zamjenu za učenje. Masa je primjera.

Isti slučaj je i u Tantričkim Učenjima.

Ako niste spremni žrtvovati svoj život i dati ga u zamjenu za Budnost i Biće, nećete to ni doživjeti.

Mnogo ljudi ima idiličnu predstavu o Probuđenju, Budnosti, Svjesnosti, Kristalizaciji i Radu. Ali sve što to jeste, jeste idilična predstava. I ništa više.

Kada krene suočavanje sa strahovitim otporima koje imamo u sebi u vidu Glavnih Osobina, Odbojnika, Lažne Ličnosti, naše Mehaničnosti Majstor može biti nepokolebljiv i može da čini što treba. Nekada to nije nimalo ugodno.

Kada se desi da ste Zreli za sučavanje sa tim, on postaje Zvijer koja nema milosti prema vama, niti je namjerava ispoljiti.

Ta Crna Milost, kako se još naziva, je najbrži način da se prodre iza Lažne Ličnosti, Odbojnika, Glavne Osobine i slično i oni se lome na najbrži način.

Bio sam svjedokom strahovitih postupaka u tim trenutcima. Majstor nije ni malo prijatan, može da glumi ljutnju, bijes, da se dere, preti, ucjenjuje a nekada, iako jako rijetko može doći i do raznim fizičkih ispoljenja u vidu raznih situacija.

No, da bi se to desilo, Učenik treba biti predan Životu u potpunosti ili da k tome teži.

Svi mi želimo idiličan odnos sa Učiteljem, ispunjen ljubavlju, razumijevanjem, s mirom, sa ovim ili onim, a svi zaboravljamo krutost Ličnosti i identifikaciju koja je skoro nemoguća za slomiti.

U većini slučajeva Spiritualnost i Religija su dio Lažne Ličnosti. Vaša Lažna Ličnost glumi i imitira Spiritualnost, glumi svetost, visinu. Većina tragalaca je u stvari samo jedna Lažna Ličnost koja imitira Spiritualne napore.

Kada ste ušli u Ezoterični Rad, to će da pukne.

Da li ćete biti spremni ili ne ovisi o vama.

To je razlog zašto sam mnogima rekao da oni nisu za Rad. Tj. da nemaju dovoljno Zrelosti, Odgovornosti, Ozbiljnosti za Rad na Sebi.

Bolje je da čovjek uživa u svojoj Lažnoj Ličnosti još koji godinu ili život nego da u Rad uže nespreman.

Jer ako iz njega izađe, teško da će ikada više u njega ući.

To je već druga tema, ali i ona zahtjeva koju riječ.

Obično se misli da svako ima mogučnosti koliko mu je potrebno. Da će mu bog ili ko već dati zilion šansi. I to skoro pa jeste tako u svakodnevnom životu, u jednom smislu. A u drugom Istina i Stvarnost su mnogo surovije od onoga što mi mislimo.

Kada je priča o Spiritualnosti i Religiji čovjek ima dovoljno šansi za svoj Unutrašnji Razvoj i one su na neki način neograničene.

Kada je riječ o Radu, šanse se umanjuju. Što je na neki način nelogično. A nelogično je zato što nemamo dovoljno informacija zašto je to tako i što smo dobuko identifikovani sa Lažima koje živimo.

Kada čovjek uđe u Rad, šanse se smanjuju. On će imati nekoliko šansi, i ako ne dođe do evolucije Svijesti, ili do napuštanja Rada, najčešće on će jako teško ponovo da nađe grupu koja Radi na Sebi i to Učenje.

Pošto mi ne znamo da li smo u prošlosti napuštali Rad ili nismo, najbolje je dati sve od sebe i pravilno odlučiti, ali nikada ne napuštati Rad na Sebi, bez obzira s kojim teškoćama se suočavamo.

Kada dođe do napuštanja Rada, pronalaženje nove grupe je izuzetno teško, a još teže ako sami nismo nastavili da Radimo na Sebi, a da bi se to desilo mora se postoći jedna određena Kristalizacija Svijesti i Znanje o Samom Sebi.

Posljedica napuštanja Rada na Sebi, što kao grupe, što ličnog Rada jeste da dolazi do degradacije Bića koju je jako teško zaustaviti.

Obično takav čovjek završi daleko od bilo kakvog Rada, ili završi u nekoj od Spiritualno-Religioznom Učenju kao načinu da održi Kristalizaciju koju je stekao. Problem nastaje kada on primjeti da više ne može biti dio tih Učenja, jer ih on sam prevazilazi. No, u većini slučajeva oni nađu nešto u čemu će se ispoljavati misleći da nastavljaju svoju Evoluciju. Dok u stvarnosti ili degradiraju ili stoje na mjestu.

Da bi se ostalo na majstu, čovjek mora da živi pod Pravilima pod kojima je živio u Radu, i da dalje upotrebljava Ideje Rada i načine koje je tamo naučio.

Ukoliko je sposoban da nastavi dalje sam, on neće imati problema i on će nastaviti sa Radom, ali to podrazumijeva da mu tada Majstor postaje sam Život i on mora biti izuzetno otvoren prema njemu, bez da se povlači ili na bilo koji način uslovljava Život. No, to je jako rijetko, ali postoje izuzetci.

Sada, bitno je znato zašto je to tako?

Stvar je u tome da ako iskorištavate ono što vas Ezoterično Učenje uči, vi imate koristi od njega i samo Ezoterično Učenje se razvija i prenosi dalje putem vas. Vi plaćate cijenu za Učenje koje ste dobili. A ta cijena je vaš Napor, Ozbiljnost, ili tome slično.

Ezoterično Učenje nije besplatno.

Stvar nije u novcu, iako se i tako plaća, već je stvar u tome da Znanje ne može biti dato bez cijene, besplatno. Ono je najskuplja stvar koju možete poželiti. Iako je Žrtvovanje jedan dio plaćanja te cijene postoji i niz drugih načina plaćanja.

Ako vi ne iskoristite ono što vam Rad daje, to znači da niti ste spremni platiti za njega, niti ste ga zaslužili.

Pošto ste pokazali da niste spremni za to, a da bi nastavili sami da Radite morate biti spremni da platite određene cijene, šanse da vam Znanje dolazi se umanjuju i vremenom dolazi do degradacije Bića.

Apsolut nema šta da izgubi ako vaše biće degradira. Onaj koji gubi ste vi.

Spiritualno-Religiozna učenja imaju svoje mitološke priče o tome, i one su jako zanimljive i služe samo za to da se Učenik pripremi za korak koji Rad predstavlja.

Da Rad i Znanje koje on ima, nisu toliko vrijedne ne bi bila tolika cijena. Upravo zbog svoje vrijednosti i onog što on daje, cijena je ogromna i on se ne može ponavljati.

Ako sjeme nije palo na zrelu zemlju, ono umire.

Isti slučaj je sa Ezoteričnim Radom.

Majstor koji ovo zna, ne gubi vrijeme. Nema vremena da se igra sa ljudima koji žele sentimentalne snove i mentalne stavove. Već svoje vrijeme troši na ljude od kojih Rad i Učenje ali i on sam ima koristi.

Ideje koje ste imali u Spiritualnosti ili Religiji, u Radu ne važe, niti imaju išta vrijedno. A to je ponekad jako teško prihvatiti. To je bolna istina.

Mogli ste imati "visoka stanja svijesti", mogli ste vidjeti anđele, bogove ili šta već. Kada uđete u Rad sve to postaje beskorisno. I to je prvo što se uništava u čovjeku.

Najdublje iskustvo Rada jeste da nema iskustva, jer nema Uma koji bi imao Iskustvo.

Smiješno je kada se vidi što sve ljudi smatraju Radom. Ali i to je postalo dio Laži koju živimo.

Sve što ste znali, što ste mislili, što bi voljeli da bude, slobnodno zaboravite. Unutar Rada toga nema. Cilj vam je Budnost, Probuđenje?

Ako jeste, stari čovjek mora da umre, a taj stari čovjek je upravo sve to što toliko volimo kod sebe.

Prvo što čovjek koji je krenuo u Rad uvidi jeste da on ne želi da se Probudi, da on ne želi da Radi, da on voli San, Laž, Mehaničnost. Ako nema tog Uvida, riječ je najčešće ili o počeniku ili nekom ko se jako dobro zavarava.

Kao što sam rekao, Rad se dešava.

To nije vaš izbor.

Sve dok birate svoje duhovnosti i slično, riječ je samo o Lažnoj Ličnosti. Kada se Rad desi, nemate mogučnost izbora. Sve Tradicije koje su imale ili imaju dodira sa Ezoteričnim Učenjem to govore, znaju i prikazuju putem mitološlih priča. Svi ste čitali o ljudima koji nisu imali izbora.

Oni su kao ljudi Umrli i izbor je učinilo Biće. A njega ne interesuju vaše želje, čestitke i pozdravi.